Kada smo odlučili da je vrijeme da u rubrici „Srijedom pošteno“ malo porazgovaramo o košarci, nismo dugo tražili sugovornika. Šime Vidulin je predsjednik KK Stoja, trenutno najviše rangiranog muškog košarkaškog kluba u Istri.
Na početku kratki sportski CV, odnosno koliko si igrao košarku i gdje, kada ulaziš u upravu KK Stoja, a kada postaješ predsjednik?
Košarku sam počeo trenirati sa deset godina (1991. godine) u tadašnjim Pulskim Gradinama kod trenera Igora Valića, gdje sam prošao sve mlađe selekcije do juniora.
Nakon odlaska na studij u Zagreb, prešao sam u redove HAKK Mladost (danas druga ekipa Cedevite Junior). Nakon dvije sezone u Mladosti, shvatio sam da studij prava i ozbiljno igranje košarke ne idu zajedno, pa sam se više posvetio fakultetu, dok sam košarku nastavio igrati za klub koji se tada zvao KK Labrada u B1 Ligi Centar.
Moram spomenuti kako sam tih godina također nastupao u tada jako popularnoj Rekreativnoj ligi Koala za legendarnu ekipu „Klapa Loza“, sa kojom smo izborili finale davne 2003. godine.
Po povratku sa studija u Pulu 2006. godine na poziv pokojnog trenera Ivkovića priključujem se seniorskoj ekipi Stoje koja je tada nastupala u A2 Ligi Zapad pod vodstvom nažalost prerano preminulog trenera Valtera Grubišića Rage, te nakon nesretnog poraza protiv Pule 1981 u posljednjem kolu te sezone ispadamo u niži rang – B1 Ligu Zapad.
Za seniore Stoje nastupao sam sljedeće tri sezone kao kapetan ekipe, te nakon izborenog povratka u viši rang – A2 Ligu Zapad 2010. godine završava moja igračka karijera.
Odmah po završetku aktivnog igranja na poziv tadašnjeg predsjednika kluba Davora Miškovića priključujem se radu Uprave KK Stoje, te u svibnju 2011. godine formalno postajem član Uprave, dok sam nakon svojevrsne smjene generacija u klubu i izbora nove Uprave 2017. godine postao novi predsjednik kluba, te na toj poziciji zamijenio upravo spomenutog Davora Miškovića.
“Prvenstveni cilj je zadržavanje prvoligaškog statusa”
Zbog čega uključenje u KK Stoja? Što su glavni ciljevi koje bi volio ostvariti u klubu za vrijeme svog/svojih mandata?
Kako sam uvodno spomenuo, praktički cijeli život na određeni način vezan sam uz košarku, pa je nakon svojevrsne uloge vođe na parketu, nekako prirodno došlo do uključenja u rad kluba i kao član Uprave.
Prvenstveni cilj koji bi volio ostvariti je zasigurno da Stoja zadrži status prvoligaša, mislim da je to najvažnije ovu prvu sezonu, te da kroz sljedećih nekoliko godina izraste u stabilnog člana Prve lige i svojevrsnog nositelja Istarske košarke.
Isto tako, od prvog dana preuzimanja funkcije predsjednika kluba volim naglašavati važnost rada sa mlađe dobnim kategorijama i razvoj mladih igrača, na čemu smo se kao klub bazirali godinama, te je jedan od glavnih ciljeva svakako nastavak kvalitetnog rada omladinskog pogona.
Po meni najveći uspjeh svakog kluba je upravo kad igrač koji je ponikao u određenom klubu ima priliku obući dres te zaigrati za seniorsku ekipu svog matičnog kluba.
“Nemamo niti jedan sponzor na dresu, a nije da ih nismo tražili”
KK Stoja – najveći izazovi trenutno? Što najviše muči klub u datom momentu, koje su vam potrebe, a da nisu zadovoljene? Jesu li to infrastrukturne, financijske, igračke, trenerski kadar ili nešto peto?
Trenutno su svakako najveći izazovi u vođenju kluba financijske naravi, kao i većini sportskih klubova u Republici Hrvatskoj, s time da mislim da je to kod nas u Istri najviše izraženo, bez obzira koliko to nekome zvučalo čudno.
Naime, osobama koji su na bilo koji način kod nas uključeni u rad u sportu poznato je kako je jako teško pronaći financijska sredstva koja bi donekle zadovoljila sve potrebe kluba, pa je tako i kod nas u klubu.
Primjerice, mi ove sezone imamo osam natjecateljskih kategorija, od čega dvije (kadeti i seniori) nastupaju na državnoj razini, znači gotovo svaki vikend imamo gostovanja po cijeloj Hrvatskoj od Osijeka do Dubrovnika, plus županijske lige i međužupanijske lige za mlađe selekcije, pa možete zamisliti koliki su to troškovi.
Svaka čast Gradu i Sportskoj zajednici na pomoći, međutim, sredstva koja dobijemo nažalost nisu dovoljna, niti je realno da se samo na njih oslanjamo, dok je s druge strane ozbiljnog sponzora teško pronaći.
Moguće da kao klub nismo dovoljno atraktivni, a i košarka kao sport je došla na jako niske grane, ali specifično je da smo mi kao jedini košarkaški klub iz Istre kao član Prve lige nemamo niti jednog sponzora na dresu, za razliku od svih ostalih koji ih imaju i po nekoliko, a nije da ih mi nismo tražili.
Drugi veliki problem u košarci općenito, ali posebno kod nas u Istri je nedostatak trenerskog kadra, budući da je ljudi koji se žele baviti trenerskim poslom sve manje, a i plaće trenera nisu takve da im mogu osigurati egzistenciju, pa većina trenera koja se bavila košarkom odlazi na bolje plaćene poslove, ponajviše u turizmu, a što sve ima utjecaja na kvalitetu rada.
Međutim, po meni sport nije samo novac, nego i emocija i entuzijazam, a to je ono što nas na Stoji najviše gura naprijed svih ovih godina i što nas je dovelo ovdje gdje smo sad.
Naime, bez obzira na sve izazove koji su trenutno pred nama, moram reći da smo kao klub unazad nekoliko godina napravili velike stvari (osvojili dvije brončane medalje na državnom natjecanju sa U-13 i U-15 ekipom, nakon toga još jedan Final-4 sa U-15 ekipom, dvije godine za redom plasirali se u Jedinstvenu kadetsku ligu odnosno 10 najboljih u Hrvatskoj, osvojili naslov prvaka sa seniorima te plasirali se u Prvu ligu, itd.), te je Stoja i njezina prepoznatljiva hobotnica na grbu kao brend postala poznata diljem Hrvatske, ali i regije, a na šta sam iznimno ponosan, pa se nadam da će i ova sezona završiti na tom tragu.
Pulska košarka. Je li ovo grad premalen za dva ozbiljna košarkaška kluba? Hipotetički, bi li jedan gradski klub bio aspirant na Premijer ligu ili fuzija donosi i potencijalne probleme?
Pulska košarka, o tome bi mogli dugo razgovarati. Po meni za Pulu dva košarkaška kluba nisu previše, jer je u tom slučaju bolje da se što više djece bavi košarkom odnosno da je šira baza, međutim, za nekakav ozbiljniji rezultat odnosno klub koji bi bio konkurentan za Premijer ligu mislim da bez svojevrsne fuzije i suradnje Pule 1981 i Stoje odnosno jednog kluba nositelja isto neće biti moguće, obzirom da niti mi, a niti Pula samostalno nemamo financijske, niti kadrovske i logističke mogućnosti za tako nešto.
Osobno ne vidim potencijalnih problema u slučaju fuzije klubova, već isto može biti samo bolje u svakom pogledu, ali pod određenim uvjetima, primjerice, da sredstva dobivena od Sportske zajednice ostanu ista kao i za dva kluba, da ostane isti broj termina u dvoranama za trening i slično.
Kroz povijest bilo je više pokušaja suradnje, pa i od kad sam ja na poziciji predsjednika Stoje, ali nažalost bez prevelikih uspjeha, jer je realizacija najčešće zakazala.
Posljednji pokušaj bio je protekle jeseni kad nam je dostavljen prijedlog fuzije klubova od strane prijašnjeg predsjednika KK Pule 1981 Alena Petrovića te sadašnjeg predsjednika Ivana Puha, sa kojima imam korektne odnose, budući da smo zajedno igrali još u Gradinama, međutim, kako se radilo o vremenu neposredno pred početak naše premjerne sezone u Prvoj ligi, nije bilo vremena za realizaciju istog, a i s druge strane htjeli smo sami osjetiti što znači nastup u jednom ovakvom državnom rangu natjecanja za koju smo se prvi put izborili.
Ponovno ističem kako fuzija klubova može puno donijeti Pulskoj košarci, ali isto tako smatram da najčešće realizacija zapne na podjeli ključnih uloga odnosno operativi u budućem klubu, pa bi možda najbolje rješenje bilo da se u tom „novom“ klubu pojavi neka nova osoba koja nije striktno vezana uz Pulu ili Stoju.
“Treba ojačati poziciju KSIŽ-a”
Istarska košarka – dojam je da imamo solidan bazen, da se u nekim centrima dobro radi s mladima, ali što nam treba za korak naprijed, možda za stvaranje nekog reprezentativca i sličnog? Jeste li zadovoljni radom KSIŽ?
Šta se tiče istarskog bazena i rada sa mladim igračima, kvalitetno se radi ponajviše u Pazinu i kod nas na Stoji, a što je vidljivo i po ostvarenim rezultatima proteklih godina, dok se unatrag nekoliko godina priključila i Oliva iz Vodnjana, koja ima nekoliko odličnih mladih selekcija, te ove sezone zajedno sa Pazinom bilježi sjajne rezultate u državnoj predkadetskoj ligi (U-15).
Isto tako, u Pazinu se već tradicionalno jako kvalitetno radi za mladima, te stvaraju buduće generacije košarkaša, međutim, i Pazin, kao i mi ima problem sa zadržavanjem igračkom kadra, obzirom da kvalitetniji igrači vrlo rano odlaze u veće klubove ili odlaze na studij izvan Istre, te ih je teško zadržati u seniorskom pogonu.
Na Vaše pitanje što nam treba za korak naprijed, vratio bi se na odgovor na drugo pitanje odnosno fale nam ponajprije financije kojim bi se podigla kvaliteta i uvjeti rada, ojačao trenerski kadar, te pružila prilika mladim igračima za razvoj i natjecanje sa najboljim ekipama odnosno primjerice ukoliko bi u Istri imali jednog pravog premijerligaša ne bi više bilo potrebe za prerani odlazak.
Vezano uz rad KSIŽ-a možda nisam najobjektivniji za davanje ocjene rada, obzirom da sam i ja osobno član Upravnog odbora Košarkaškog Saveza Istarske županije.
Mišljenja sam da predsjednik Franković radi dobar posao, posebno s nedavno pokrenutim projektom okupljanja selekcija Istarske županije za mlađe dobne kategorije, te nizom drugih aktivnosti.
Isto tako, smatram da je nadležnost KSIŽ-a dosta sužena, budući da sve bitnije odluke, primjerice oko sustava natjecanja za međužupanijske lige i slično, donose izvan Istre, pa bi u tom smislu trebalo ojačati poziciju KSIŽ-a.
“Možda bi stvarno najbolje rješenje bilo dovesti za trenera reprezentacije stranca”
Hrvatska košarka – kako bi ocijenili logističku i organizacijsku strukturu trenutno u Savezu. Sami vidimo, poboljšala se recimo vidljivost i kvaliteta sadržaja na web stranicama, ali vi kao klub sigurno znate bolje stvari „iznutra“ – što treba HKS-u kako bi postao bolji?
Teško je dati odgovor na ovo pitanje, budući da i sam Savez već dugi niz godina pokušava, ali ne uspijeva naći kvalitetno rješenje kako izvući hrvatsku košarku iz sadašnje situacije.
Mišljenja sam da je HKS dosta centraliziran, kao i naša država općenito, te nemaju previše saznanja šta se dešava na terenu u manjim centrima kao šta su Istra, Slavonija i Međimurje.
Primjerice, nisu uopće upoznati s nedostatkom trenerskog kadra u Istri, a što je jedan od osnovnih preduvjeta za razvoj košarke. S druge strane, imamo primjere dobre prakse iz susjedne Slovenije o tom pitanju, pa je tako primjerice nakon propasti kluba Sixt Primorska iz Kopra, koji je bio u vrhu ABA lige, prema mojim saznanjima njihov Savez u novoosnovani klub u Kopru poslao trenera – stručnjaka kojeg plaća upravo Košarkaški Savez, sa zadatkom da ponovno podigne košarku u toj regiji.
Mislim da bi takve slične primjere dobre prakse i naš Savez trebao pokušati implementirati, normalno bez bilo kakve protekcije za pojedine klubove.
Za kraj – reprezentacija. Ima ona jedna pjesma – što nas je to, dovelo tu? Što je Hrvatsku dovelo na granu da se borimo s reprezentacijama koje su nekad Hrvatsku gledale kao sa sjetom – „mi nikad nećemo biti na tim razinama“?
U doba kad sam ja počinjao trenirati, košarka nam je bila na samom vrhuncu, što se tiče reprezentativnih, a što klupskih rezultata. Danas smo nažalost jako daleko od toga.
Što nas je dovelo do toga ukratko je teško objasniti, budući da taj pad traje već godina. Međutim, vjerujem da jedan veliki rezultat naše reprezentacije može sve isto tako brzo promijeniti.
Problem je šta je pala kvaliteta naše državne lige, pa imate primjerice igrače u Premijer ligi kao najvišem rangu natjecanja koji nisu profesionalci, već moraju radi vlastite egzistencije raditi i druge poslove, tako da se opet vraćamo na problem sa financijama, jer po meni jača domaća liga stvara i kvalitetnije igrače kao kandidate za reprezentaciju.
Možda bi stvarno najbolje rješenje bilo dovesti za trenera reprezentacije stranca kako predlaže Aco Petrović, koji bi krenuo ispočetka stvarati jednu novu reprezentaciju s pobjedničkim mentalitetom.
