Vedran Smoković je kineziolog koji je tijekom svoje sportske karijere najviše vremena proveo u tri sporta – nogomet, skijanje i tenis. Obzirom na to da trenutno vodi teniski centar Koversada u Vrsaru, porazgovarali smo s vjerojatno jednim od najsvestranijih sportaša koje poznamo.
Naime, Vedran uz sve sportske karakteristike, ima i ozbiljan afinitet prema glazbi. Završio je osnovnu glazbenu školu u Labinu za instrument klavir, a danas u slobodno vrijeme obožava svirati i gitaru i harmoniku. Nada se uskoro snimanju i albuma.
“Ni jednog trenutka se nisam nećkao po pitanju izbora fakulteta”
Mi ovdje na Labinštini i Pazinštini dobro te znamo, ali za ostatak Istre – kakva ti je bila sportska karijera. Gdje si igrao nogomet i dokad?
Prvi treninzi nogometni naravno bili su u NK Žminju, uzrast pionira pa sve do seniora. Kao kadet počeo sam trenirati sa seniorima s kojima sam bio, jasno, do samog ulaska u seniorski uzrast.
Redovito sam bio na nogometnim selekcijama Istre, sve nogometne uzraste škole nogometa te kao senior bio član ekipe koja je igrala Drugu HNL u sezoni 2000/2001.
Tada, 2001. upisujem Kineziološki fakultet u Zagrebu kojeg sam uspješno završio sa zvanjem Profesor kineziologije. Iste godine sam odigrao polusezonu u NK Potpićan.
Nakon upisa na fakultet prioritet bio mi je fakultet tako da se njemu više posvećujem.
Moram spomenuti još da sam igrao u NK Plominu, a trenutno igram u veteranima NK Halubjan iz Viškova, a najbolji uspjeh kluba je to smo državni prvaci veterana Hrvatske.
“Ljubav prema skijanju rodila se odmah”
Kada se odlučuješ za KIF i jesi li se nećkao?
Odlučio sam se pri kraju osmog razreda i nisam se ni jednog trenutka nećkao. Uopće nisam imao ni plan za upis nijednog drugog fakulteta u slučaju da ga ne upišem nakon srednje škole.
Radio si i kao nogometni trener – kamo sve i kada? Dela si i kao nogometni trener, kamo sve i kada? Kamo ti je bio najljepši period treniranja ‘klinaca’?
Početak trenerskih voda bio je u NK Potpićan Učka ’72 u omladinskom pogonu, godine se točno ne mogu sjetiti, a nakon toga prelazim u omladinski pogon NK Žminja te na kraju u omladinski pogon NK Pazinke Pazin gdje sam aktivno radio kao trener do 2017. godine.
Najljepše možda zbog rezultata i ozbiljnosti rada u Pazinu, ali u globalu sa klincima je lijepo raditi nebitno o kojem se klubu radi.
Otkad skijaš, kako se rodila ta ljubav, koliko danas uspiješ godišnje provest na skijalištu?
Skijanje, početak mislim od svog petog razreda osnovne škole. Onda su to bila obiteljska skijanja uglavnom u Sloveniji za vrijeme školskih praznika s prijateljima i tako sve do fakulteta.
Ljubav prema skijanju se rodila odmah, čim sam napravio prve skijaške korake, a kako klinci više smo skijali kroz šume nego po stazama, staze nisu bile interesantne onda (hahaha).
“Sva tri sporta jednako volim i uživam u njim isto”
Tenis. Kada ulaziš u tu priču u Vrsar, što točno uređuješ i koliko ga uspiješ igrat preko tjedna?
Kao klinci uvijek smo igrali tenis iz hobija. U priču ozbiljnijeg tenisa ulazim 2018. godine kada počinjem voditi tenis centar u Koversadi i kroz par godina kasnije polažem za učitelja tenisa na Kineziološkom fakultetu.
Tenis centar se sastoji od osam zemljanih tenis terena od kojih je jedan single court. Igram ga na dnevnoj bazi od 2-8 sati, a recimo prosjek 3-4 sata dnevno. Priprema samih igrališta počinje početkom ožujka, a sezona završava u listopadu.
Koliko se godišnje turnira igra u Vrsaru i koji sve?
Godišnje se igraju tri turnira kategorija Tennis Europe U12, Tennis Europe U14 i ITF World Tour J300.
Nogomet, tenis, skijanje – koji sport od ovih ti je najdraži i zbog čega?
Na to pitanje nemam odgovor jer sva tri sporta jednako volim i uživam u njima isto. O tom pitanju sam znao razmišljati i sam, ali jednostavno kad razmišljam o tome, posvađam se sam sa sobom zbog argumenata jer uistinu sva tri sporta volim duboko iz srca.
