Transferi Alena Lalića i Sanela Bojkića probudili su istarsku sportsku javnost koja je napokon počela zapitkivati – a što će biti sa labinskim futsal prvoligašem?
Situacija je kritična, ali obzirom na dužinu razdoblja koliko je već takva, može se slobodno reći – normalna. U vrijeme kada prvoligaši popunjavaju kadar sukladno ambicijama, Albona Potpićan 98, preblago rečeno, spava.
Nije suviše jasno ni tko je čelnik kluba, i Edi Kodrin i Dragan Čubelić oduvijek su „surađivali“ silom prilika, a upućeni tvrde da je ona „figa“ što je prije bila iza leđa, već neko vrijeme primjetna.
No, time se nitko ne bavi jer postoje veći problemi, oni novčane prirode. Dugovi su činjenično stanje, koje treba „rješiti“ prije nove sezone, a lokalne samouprave tiho se dogovaraju čiji taj klub – nije.
Naime, Sportska zajednica Grada Labina klub tretira po OIB-u, a on je ostao onaj isti od Albone, koja je zbog prošlosti pala u treću, posljednju, skupinu udruga te je za 2017. godinu klub od Labinjana uprihodovao pet tisuća kuna, prijevoz i liječničke preglede, što sve zajedno „naraste“ do nekih 25 tisuća kuna, što je enormna brojka obzirom da napredovanje kluba dva ranga natjecanja usred sezone ne poznaje pravilnik SZGL.
Jedno je vrijeme postojala opcija kako će Općina Kršan „stati“ iza kluba u čijem nazivu i dalje stoji Potpićan. No, kako je obrazloženo u općinskoj odluci, obzirom da je sjedište kluba u Labinu, Albona Potpićan 98 je od Kršanaca uprihodovala samo 20 tisuća kuna.
Klub sa otužnim omladinskim pogonom, sa oskudnim seniorskim kadrom koji je ostao bez dva prvotimca, traži rješenje koje bi omogućilo novu prvoligašku sezonu.
Problem je što se više ne mogu okrenuti ni Siniši Verbancu, glavnom tajniku SZGL, čija je kombinacija dobrote sa dozom naivnosti već iskorištena do kraja. Isto tako, Verbanac i IO SZGL imaju i bez ovako deformiranog futsal prvoligaša problem iznaći rješenje kako zadovoljiti sve ambicioznije rukometaše i nogometaše u svom gradu koji okupljaju gotovo 400 omladinaca.
