SHARE

Osmijeh na licu Gonzala Garcie dovoljno govori o jeseni Istre 1961. Momčad se preselila u Bale i kao da je to bio okidač svega onoga dobroga što je Istra 1961 napravila tijekom ove jeseni. Šesto osvojeno mjesto sa dvadeset osvojenih bodova nezabilježen je domet za momke u zeleno-žutim dresovima. I premda smo priželjkivali prije zadnjeg jesenskog odigranog kola i nešto više, potencijalnu borbu za europske pozicije na proljeće, ipak još uvijek nismo daleko od nje.

Jedino što će kritičari zamjeriti, a možda i neće, je zadnji natjecateljski tjedan. Poraz u kupu natjecanju od Rudeša, kao i spomenuti poraz od Lokomotive bacili su malu sjenu na momčad sa prebivalištem u Balama, a boravištem u Puli. Ili nisu?

Silvio Čabraja je sa Lokomotivom, prema njegovom mišljenju, ipak uzeo manje bodova od onoga što su navijači “lokosa”, njih sedmero, htjeli. Imala je Lokomotiva previše praznoga hoda ove jeseni, no na u posljednja četiri kola nije doživjela poraz, osvojila je posljednjih osam bodova i nalazi se na poziciji broj sedam prije proljeća. No, kako stvari stoje, za Lokomotivu ne treba strahovati. Budu li na kraju poziciju ili dvije više, odnosno poziciju ili dvije niže na ljestvici, sezona će biti okarakterizirana kao pozitivna.

Rijeka je na osmom mjestu. Previsoko za ono što su pokazali igrači trenera Tadića, trenera Budicina, trenera Cosmia, trenera, hm, jel’ bio još netko? Prezentacije ove i ovakve Rijeke sa ovim i ovakvim stručnim kadrom, uz ovu i ovakvu upravu kluba, onog i onakvog sportskog direktora, sa ovim i ovakvim kadrom, na kraju su ispale super. Sezona je promašena odlaskom Gorana Tomića, te od posljednje prošlosezonske utakmice, famoznog finala Kupa, kola su krenula nizbrdo.

Ona će biti zaustavljena, to svakako. Prije ili kasnije Rijeka će se vratiti na grane na koje je navikla svoje simpatizere, ali ostati će kao podsjetnik i kao crna mrlja tragična jesen koju su navijačima Rijeke ponudili svi oni iz prethodnog odlomka ovog teksta. Od trenera, preko uprave, sportskog direktora i igrača, ocjena riječkih izvedbi je jedna velika i ogromna “nula”.

Šibenik je ostvario jednu jedinu pobjedu ove jeseni. Jednu jedinu. A momčad sa Šubićevca je koncem srpnja na svom travnjaku slavila protiv Lokomotive. Taj podatak dovoljno govori o mogućnostima Šibenika i pod Čanadiem, ali i sada pod vodstvom Maria Cvitanovića. Šibenik je nemoćan i ne može puno ponuditi ove godine. Odmak od Gorice je malen, šest mizernih bodova, pa je i veoma upitno može li to momčad sa Šubićevca na proljeće odbraniti.

Jer Goricu čeka određeni financijski iznos koji će ove zime pomoći da se kompletira kadar, pa se ojačana Gorica ima pravo nadati i vjerovati u to da će do kraja natjecanja preskočiti Šibenčane. Što vrlo vjerojatno i hoće…