Malo je riječi ove zime potrošeno na sve ono čime su se bavili hrvatski nogometni prvoligaši. Nekako su sve aktivnosti, ulazni i izlazni transferi, pripremne utakmice, prošle ne pretjerano zapaženo, obzirom da smo živjeli na uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije. To je bilo jedino važno.
Na taj smo način nekako zaboravili, smetnuli s uma, kako je Dinamo ostao bez Mislava Oršića, Osijek bez pola momčadi, te kako Hajduk nije doveo nikoga tko bi rasteretio najboljeg lanjskog igrača HNL-a, Marka Livaju.
Odlazak Oršića jasno je vidljiv u Dinamu. Zagrebački Modri su nekako ipak arhivirali prva dva susreta proljeća sa četiri osvojena boda, unatoč toj činjenici, ali i unatoč činjenici kako se vodi rat unutar kluba, rat za prevlast i moć.
No, unatoč tome Lokomotiva je pala, pa Dinamo mirno nakon devetnaeste dionice ima sedam bodova viška nad prvim pratiteljem, ali i utakmicu manje. Prvenstvo je vrlo vjerojatno, okončano što se tiče te borbe.
Osijek je ovoga proljeća također ugrabio četiri boda, bod protiv Rijeke i trobod protiv Gorice, pa se nekako da naslutiti kako se odlasci Kleinheislera, Belje, Ivušića i još ponekih igrača ne daju naslutiti. No, tome nije tako.
Osijek je u problemima i pitanje je hoće li u bliskoj budućnosti razriješiti te probleme, te se ponovno naredne godine umiješati u borbu za sam vrh. Ove je godine daleko od toga.
Varaždin i Slaven Belupo odigrali su u petak susret kojega je iz najstrože kazne riješio najbolji igrač Varaždina, Tonio Teklić, pa Varaždinci i dalje, premda ne javno, žive europske snove, dok je Rijeka pobjedom nad Šibenikom jasno odlučila kako će se ipak za goli prvoligaški život borba voditi samo između Šibenika i Gorice.
Istra 1961 stala je na put i ugasila do kraja nerealne ambicije Hajduka u njihovoj izmišljenoj borbi za naslov prvaka. Željeti stići do naslova sa trojkom Prpić-Borevković-Simić u zadnjoj liniji, željeti stići do naslova sa Kalikom i Grgićem u veznome redu, jednostavno je nemoguća misija.
A, to je Istra 1961 do kraja jučer podastrla javnosti. Abdullahi je izgledao kao da je stigao iz Arsenala, a pružio je prosječnu utakmicu, dok je Petrušenko doslovno pojeo svakoga tko bi mu se našao na putu.
Kada na to dodamo činjenicu da su Marešić, a posebice kapetan Galilea od Marka Livaje napravili malo dijete, tada je Hajduk nemoćan. Ali potpuno nemoćan i bezopasan.
Kada je, ako je, a vrlo vjerojatno je, Gonzalo Garcia na poluvremenu skrenuo pozornost igračima da Hajduk može priprijetiti jedino isforsirano, iz prekida, i kada su nogometaši Istre 1961 prestali činiti prekršaje u opasnoj zoni, Istra 1961 prošetala se do slavlja.
Zasluženo, više no zasluženo. Istra 1961 na korak je do izlaska u euro-natjecanja, dok je Hajduk potpuno ispao iz utrke za naslov prvaka, ako je uopće u njoj i bio prisutan.
