Reći će optimist kako u HNL-u vladaju čvrste obrane, kvalitetne zadnje linije, fenomenalni stoperi i još bolji vratari. No, realnost je sasvim drukčija. Ideje prema naprijed, u onoj zadnjoj trećini, gdje ponešto ovisi i o individualnoj kvaliteti samih igrača, jednostavno nema. Iza nas je kolo u kojemu je postignuto pet pogodaka, od toga tri u petak u Varaždinu. I da, nema publika. Ha, a kako će je i biti.
Varaždin je sa dva gola Frana Brodića usmjerio Goricu ka drugoj ligi. Uzmemo li u obzir i činjenicu kako je Šibenik neporažen napustio Gradski vrt, onda je stvar još jasnija. Ok, naravno, deset je kola još do kraja prvenstva, punih trideset bodova za podjelu, no nekako smo gotovo pa sigurni da Gorica taj zaostatak ne može stići.
Šibenčani su nastavili onako kako su igrali početkom jeseni pod ovim trenerom. Oprezno odostraga, nedovoljno konkretno prema naprijed, no protiv ovakve momčadi Osijeka i to je dovoljno da grad na Dravi napuste neporaženi. A Perkovićeva momčad je i dalje u strmoglavom padu. Punih osam kola ne znaju za trobod te ih je to dovelo u situaciju da se grčevito trgaju za poziciju broj tri, poziciju koju su nakon jesenskog dijela prvenstva čvrsto prigrlili.
Hajduk je na račun jednog dobrog pokušaja Mikanovića upisao sva tri boda protiv Slaven Belupa u utakmici u kojoj su Splićani tri puta pogodili unutar “branki”, dvaput slučajno, a treći put iz nemoći. No, do troboda su došli obzirom da Zekićeva momčad nije ni pokušala ugroziti gol domaćina.
Slično je bilo i na Drosini u jednoj od najgorih utakmica Istre 1961 i Lokomotive ikada odigrane. Mučno je to bilo uopće gledati, no lako je iz te utakmice izvući nešto dobro. Jer ne možeš izvući apsolutno ništa. Antipropaganda nogometa.
Na Maksimir je Rijeka stigla uveličati odlazak Arijana Ademija za Kinu, znajući pritom da je susret kod prvaka susret u kojemu nemaju nešto posebno tražiti. Stefan Ristovski riješio je tu priču i ponovno odveo Dinamo na pristojnih devet bodova udaljenosti od “majstora s mora”.
