Stigli smo do kraja. Još je devedeset minuta pred nama sljedeći vikend, kao i finale Kupa HNS-a ove srijede, no sve je gotovo. Sve se zna.
Dinamo je novi, stari prvak Hrvatske, Hajduk će vrlo vjerojatno osvojiti Kup protiv potpuno dotučenog Šibenika, a u Europi će nas dogodine, netko više, a netko manje uspješno zastupati uz Dinama i Hajduka, još i Osijek i Rijeka.
Osijek i Rijeka. Dvije momčadi koje su iza sebe ove sezone ostavile ogromnu, ali ogromnu krizu tijekom koje je Rijeka prvi dio prvenstva okončala na pretposljednjoj poziciji, dok je Osijek tijekom proljeća čekao na pobjedu od 29. siječnja do 26. travnja. Puna tri mjeseca.
Stoga je Dinamu i ove godine bilo dovoljno 75% osvojenih bodova da lakoćom osigura naslov prvaka, više ni ne brojimo koji po redu.
Postotak osvojenih bodova je samo prazni statistički podatak, no podatak koji dovoljno govori. Dovoljno nam kazuje kako će nas dogodine u Euro natjecanjima zastupati momčadi koje su osvojile manje od 50% mogućih bodova, Osijek i Rijeka. Uzmete li koju god drugu europsku ligu usporedite taj podatak i biti će vam jasno što nas čeka na ljeto u kvalifikacijama za europske skupine.
Ne promijeni li se mnogo toga u ova dva navedena kluba po pitanju samog igračkog kadra čekaju nas vjerojatno novi Kizilzhari, nove Dile Gori, novi CSKA-ovi i kojekakvi predstavnici trećeg, ako ne i četvrtog nogometnog ranga Europe.
Ostali su sezonu odradili prema očekivanjima, nešto više od očekivanja ili nešto slabije od toga.
Puljani mogu biti ponosni, no ne i sretni. Bili su na korak do borbe za Europu koja im je izmakla jučerašnjim porazom kod Lokomotive. Lokomotive koja je morala i trebala mnogo više od ove sedme ili osme pozicije koju će na kraju zauzeti.
Od Slaven Belupa i Varaždina nije se očekivalo ništa posebno. No, obje su momčadi napravile ogroman iskorak i pokazale da se mogu nositi i boriti se sa apsolutno svim ligaškim suparnicima. Što zbog svoje kvalitete ili pak nedostatka kvalitete kod ostatka društva.
Šibenik je bio siguran, a onda je otpisan, dok je Gorica bila otpisana, a na kraju ostala sigurna.
Ogroman je zaostatak Gorica nadoknadila u odnosu na Šibenik tijekom ovoga proljeća i zasluženo ostala u ligi. Na Šubićevcu su promašili i sa kadrom i sa trenerskim opcijama. Dolasci stanovitih Radonjića, Čopova, Kvržića i sličnih doveli su Šibenčane do toga da im svlačionica gori u ključnim trenucima, a Damir Čanadi, trener Šibenika, na tu situaciju očito nije bio spreman. Stoga je Šibenik potonuo u drugi rang natjecanja. Potpuno zasluženo!
Čitamo se u novoj sezoni…
