Sami sebi postajemo degutantni pričama o Hajduku. Pričama o sustavima igre, o “pogreškama” trenera, pričama o nekim ljepšim prapovijesnim vremenima Hajduka. No, milion puta smo izrekli i onu jedinu istinu. U nogometu povijest ne postoji, povijest se ne računa. Postoji samo sadašnjost i budućnost. A obje te dvije kategorije su u Hajduku tmurne koliko god prošli tjedan slušali o njihovim juniorima.
Dokazala je to i Lokomotiva, momčad bez navijača čiji je trening jučer na Poljudu osmotrilo 15.000 gledatelja. Osmotrilo i smijalo se. Smijalo se nemoći splitske momčadi koja iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, jednostavno – tone.
Ni Dinamo nije bio briljantan ovoga vikenda. Ali nije ni potrebno da bude. Osijek je došao u Maksimir, zatvorio sve prilaze svom golu i preko Miereza stigao u kratkotrajno vodstvo koje je vrlo brzo poništio Bruno Petković i osigurao modrima bod. Dovoljno. Dinamo može bez osvrtanja na ostatak društva mirno privesti ovu sezonu kraju i skupljati bodove za fair-play onako kako je to sinoć učinio Ljubičić kod dosuđenog penala. Lani vjerojatno to ne bi napravio, no ove godine može činiti što god hoće. Dinamov naslov je već ispričana priča.
Pobjedom na Poljudu ponovno je Lokomotiva tu negdje, blizu izlaska u Europu, od čega je sve dalje pulski klub. Ne toliko zbog poraza od Rijeke koliko zbog činjenice da još ipak nisu dorasli ovakvim borbama. Nakupilo se u posljednjih desetak godina toliko frustracija, pa eto, možemo biti na kraju u gradu Puli zadovoljni i sedmim ili osmim mjestom koje će Istra na kraju zavrijediti. Bez Ercega koji, jasno je, nije potpuno čist u svom umu, borba za Europu postaje nemoguća misija.
Šibenik je “skviknuo” u Varaždinu, a Gorica stigla do boda u Koprivnici, pa je danas njihova razlika svedena na malih sedam bodova. Obzirom na raspored sljedećeg kola i ta razlika će se još dodatno smanjiti pa nas do kraja očekuje uzbudljiva i napeta borba za poziciju broj 9. Ha, interesantan je HNL i ove godine, zaista je.
