I dok je pozornost nogometnog puka usmjerena prema Poljskoj i Ukrajini, nogometni moćnici, ponovno bez kriterija, čak i mimo pisanih pravila, kroje sustave i sudionike za nadolazeću natjecateljsku sezonu.
Teško je pojmljivo da se još ni danas ne zna tko će izravno u III HNL Zapad, a tko u kvalifikacije. Još je nevjerojatnije da se kalkulira ostankom Vinodola iako u Propisniku o natjecanju jasno piše da zadnji mora ispasti. Da nedosljednosti, kad su uvjeti u pitanju, i ne spominjemo.
Osim formalnih propusta mnogi, uzalud, upozoravaju i na one suštinske. Posebno je to izraženo u najnižim rangovima natjecanja. U onim pod ingerencijom Nogometnog sveza Istarske županije sve je dovedeno do apsurda koji vrijeđa zdrav razum.
I HNL
Tu se nema što nadodati, a niti oduzeti. Mudre glave koji godinama na svojim leđima vuku najuspješnije klubove dugo su lomili „koplja“ sa teoretičarima koji su, bez realnih argumenata, zagovarali Ligu 16 i odugovlačili sa realizacijom 10-tke iako je po svim kriterijima, više nego jasno, bila jedini spas za hrvatski nogomet.
Liga 10 će, već u premijernoj sezoni, bez dvojbi, najmanje učetverostručiti posjetu na utakmicama. Prihod od tv-prava će, iz sezone u sezonu, uz pomoć kabelskih operatera, rapidno rasti. Kao posljedica navedenog višestruko će se povećati i marketinški potencijal klubova, pa će, kad se sve zbroji i oduzme, i ostali, a ne samo Dinamo, početi živjeti na tržišnom principu, a ne na „dogovornoj ekonomiji“.
Sve to uvjetovati će stratešku financijsku stabilnost klubova kojom će se „radni vijek“ nogometaša u hrvatskim ligama, koji sad preko granice odlaze još kao golobradi maloljetnici – jer je to jedini način da klubovi prežive, značajno produžiti, a samim tim i visina obeštećenja, kad su ino-transferi u pitanju, višestruko povećati.
Gotovo sigurno više neće biti nužno biti nogometaš Dinama, ponekad i Hajduka, da bi se ostvario respektabilan transfer u inozemstvo. Preko granice će se, za veći novac, moći i iz: Rijeke, Osijeka, Istre 1961…..
II HNL
E tu već počinje tradicionalno hrvatsko potkusurivanje, i podilaženje određenim sredinama i pojedincima koje imaju dugogodišnje „zasluge“. A i tu bi, da se slijedi logika tržišnog privređivanja, sve bilo jasno. I II HNL, također sa 10 klubova, i također s četverokružnim sustavom natjecanja, jedino može biti tržišno isplativa.
Prije svega za „članstvo“ u ovom društvo moraju vrijediti gotovo identični uvjeti, posebno oni u svezi infrastrukture i stadiona. Jedina bitna razlika može biti status nogometaša. Dok I HNL mora biti profesionalna, II HNL može biti i polu-profesionalna.
Najvažnije je da s drugoligaškim rangom natjecanja u ovakvom formatu ni ispadanje iz elitnog razreda ne bi bilo toliko stresno i traumatično. Naravno da bi prihod od ulaznica također bio višestruko veći, kao i zanimanje sponzora, a drugoligaši bi preko određenog „fonda solidarnosti“, poput onog u velikim europskim ligama, također mogli sudjelovali u raspodjeli prihoda od tv-prava.
S tim u vezi nije nerealno očekivati da bi se jedna utakmica svakog kola, npr. ponedjeljkom, kao na zapadu, mogla naći i na nacionalnim tv-frekvencijama. Nepotrebno je naglašavati što to bi to značilo za reputaciju natjecanja.
Prvak bi izravno ostvarivao plasman u I HNL, a drugoplasirani igrao kvalifikacije sa 9.-o poredanim iz elite. Zadnji, 10., bi izravno ispadao, a predzadnji, 9, bi, s prvacima pet trećih liga, igrao mini ligu iz koje bi dva najbolja u narednoj sezoni igrali II HNL.
III HNL ZAPAD
Spuštanje u interesnu zonu istarskih klubova, što je, zanemarimo li I HNL, trenutno najveća u III HNL Zapad iziskuje znatno širu obradu. Prije svega i ovdje je liga neopravdano veća za najmanje dva kluba. Optimum za treći rang natjecanje je liga od 14 klubova, umjesto sad predviđenih 16.
Kako se radio o potpuno amaterskoj ligi, gdje će si samo nekolicina klubova, koji imaju drugoligaške ambicije, moći priuštiti pokojeg polu-profesionalca, natjecanje prije svega, treba prilagoditi spoznaji da će svi nogometaši u ovom rangu igrati uz rad u nekoj od tvrtki koje su, zbog tržišne orijentacije, sve rigoroznije i s minimum razumijevanja, kad su odsustva s radnog mjesta u pitanju.
U tom pogledu u ovom rangu natjecanja je neophodno, prije svega, izbjeći dvije stvari. Ponajprije igranje radnim danom, ali isto tako i igranje krajem studenog i prosinca kad se termini odigravanja utakmica, zbog dužine dana, oko 14:00 sati, vrlo često, poklapaju s terminom kraj radnog vrijeme u mnogim tvrtkama.
Osim ova dva operativna razloga ništa manji nije ni onaj vezan za broj utakmica u polu sezoni koje jedan amater može realno podnijeti. Trinaest utakmica, na koje treba dodati i pet-šest pripremnih, te nekoliko kup utakmica, čine se optimalnim brojem, posebno za jesenju sezonu. A reduciran broj klubova značio bi i veći „filtar“ kad su uvjeti za igranje u pitanju.
Ozbiljno bi trebalo razmisliti o četvorici mlađih od 21. godine u početnoj postavi. Jasno je da I HNL i HNL moraju imati vrlo rigorozne uvjete po pitanju skrbi i natjecanjima nižih uzrasta, no ni III HNL ne smije puno zaostajati.
To se prije svega odnosi na obvezu da trećeligaši moraju imati svih šest pogona (juniori, kadeti, mlađi / stariji pioniri, U-11 i U-9), ali i obvezu da se za natjecanje mora licencirati puno više od sad predviđenog broja nogometaša. Posebno treba razraditi i ugraditi mehanizme zaštite od „fingiranih prekida“ koji su zadnjih godina bili ustaljena praksa mnogih klubova. Odlazak u niži rang, zbog ovih propusta, mora biti „amen“ nogometne organizacije.
Kad je III HNL Zapad u pitanju natjecanje juniora i kadeta bi trebalo vezati za sudionike seniorske lige i igrati dan kasnije. To bi značajno povećalo rivalitet i kvalitetu lige, a klubove motiviralo da dodatnu pozornost posvete radu u nižim uzrastima.
Ne bi bilo naodmet razmisliti da u juniorskoj ligi mogu nastupiti i četvorica „mlađih od 21 godine, koji su dan ranije igrali za seniore. Istom logikom i u kadetskoj konkurenciji bi mogao nastupiti određeni broj juniora najmlađe dobne granice koji su prethodno sjedili na klupi juniorske momčadi. Ovo bi zahtijevalo promjenu redoslijeda odigravanja utakmica – kadeti bi igrali nakon juniora.
Prvaci trećih liga bi igrali mini ligu sa 9.-o poredanim iz II HNL za dva mjesta u narednoj sezobi, dok bi iz III HNL Zapad izravno ispadao samo zadnji, 14.-o poredani, a tri slijedeća (13.,12. i 11.) bi igrali također mini ligu s prvacima tri pripadajuće županijske lige, za maksimalno 4, a minimalno jedno mjesto u narednoj sezoni (ovisno o raspletu vezanom za plasman u, i ispadanje iz II HNL.
I ŽNL ISTRA
Jednako kao i za III HNL, čak i neusporedivo neophodnije, je I ŽNL-u Istra, s megalomanskih 16, smanjiti na maksimalno 14. klubova. Argumenti su gotovo identični kao i za III HNL Zapad. Također bi i u ovoj ligi trebalo uvesti pravilo određenog broja nogometaša mlađih od 21 godine u početnoj postavi.
Kad su u pitanju niži uzrasti u ovom rangu natjecanja bi trebala vrijediti potpuno ista pravila kao i u III HNL Zapad, eventualno s jednom kategorijom manje. Tako bi se iskristalizirala kvaliteta klubova koji su kadri uskočiti u viši rang ali, što je još važnije, to bi čelnike dodatno potaknuti na rad s nižim uzrastima, bez kojeg amaterski klubovi neće moći egzistirati, a samim tim niti dugoročno opstati.
Plasman u viši rang natjecanja je već pojašnjen u poglavlju III HNL Zapad, a da bi se dala dodatna draž natjecanju sličan model bi se primijenio i kod određivanja putnika u niži rang. Mini ligu šest klubova, za određeni broj mjesta – ovisno o broju onih koji ispadaju iz III HNL Zapad, igrala bi dva prvoplasirana županijska drugoligaša i dva najlošije poredana (12. i 13.), nakon zadnjeg koji obvezo ispada.
II ŽNL ISTRA
Umjesto sadašnjeg rješenja, koje graniči sa zdravim razumom, obvezno bi trebalo uvesti dvije skupine II ŽNL Istra s po maksimalno 10 klubova. Sastav skupina bi u najvećem dijelu ovisio od teritorijalnom principu (Sjever – Jug), a samo bi se u jednom dijelu nivelirao polu-dirigiranim ždrijebom koji bi u osnovi ponovno imao teritorijalni princip kao polazni parametar. Igralo bi se trokružno.
Infrastrukturne uvjete bi trebalo značajno približiti onim u I ŽNL Istra. Broj mlađih od 21. godine u početnoj postavi bi trebalo dodatno uvećati, a u nižim uzrastima klubovima ostaviti mogućnost da biraju koju će kategoriju imati: juniore ili kadete, mlađe ili starije pionire te U-11 ili U-9 prednatjecatelja ali napredovanje u viši rang omogućiti samo onim koji su u tekućoj sezoni u natjecanju imali najmanje četiri kategorije.
Sustav napredovanja je pojašnjen. Iz lige bi ispadali zadnji i to u koliko bi iz zadnjeg ranga natjecanja bilo zainteresiranih i sposobnih za napredovanje. Tad bi predzadnji igrali kvalifikacije, mini ligu do pet klubova, s prvacima trećih liga.
III ŽNL ISTRA
S obzirom na broj klubova u Istarskoj županiji, gore navedenim bi se stvorili preduvjeti da se formiraju tri skupine trećih liga (Jug, Centar i Sjever), a igralo bi se također trokružnim sustavom natjecanja. Gro liga bi se ustrojavao na osnovi teritorijalnog principa a samo jedan manji dio, koji bi služio za nivelaciju broja klubova po skupinama, polu-dirigiranim ždrijebom ali ponovno po jasnim teritorijalnim kriterijima.
Prvaci, ili najbolje poredani klubovi koji ispunjavaju kriterije, igrali bi mini ligu pet kluba, s dva predzadnja iz drugih liga, iz koje bi dva najbolja išli u II ŽNL Istra. Starosnih ograničenja za nastup i broj igrača određenog godišta u prvim postavama ne bi bilo ali bi klubovi bili obvezni imati barem jednu prednatjecateljsku kategoriju (U-9 ili U-11), a oni koji žele u viši rang u tekućoj sezoni bi u natjecanju morali imati barem juniore ili pionire.
Add Comment