Jučer nam je stigla poruka u kojoj nas čitatelj upozorava kako je jedan, nekad sveti sportski list, kako ga je svojedobno nazvao jedan od najuspješnijih sportskih djelatnika u Hrvatskoj, uzeo naš tekst i objavio bez ikakve objave izvora.
I zaista, to nije lijepo. Da bi stvar bila gora, taj naš tekst nije bio velike kvalitete, štoviše, nismo previše ponosni na njega, a oni su ga prepisali – od riječi do riječi. Bez upita, bez „možemo li“, bez ičega.
Mnogi znaju da agencija Kova PR, vlasnik IstraSporta, svima dozvoljava preuzimanje sadržaja, bez ikakvih problema, i fotografija i teksta, ali činjenica je da se osjećamo ugodnije kada nas barem pitaju.
I sad nas pitaju što ćemo napraviti po pitanju te intelektualne krađe. Odgovor je – ništa.
Zaista, iskreno nam je žao što se to dogodilo. Ne to što su ukrali nama, nego to što od nas krade medij koji je obilježio mnoga djetinjstva, pa i ono autora ovih redova.
Uvijek mi se činila izjava Nikole Tesle prepatetična, ali stvarno je tako.
“Nije mi žao što su ukrali moje ideje, već što nisu imali svoje.”
Time što su oni sve slabiji, mi nismo ništa jači, i ako ne „kradu“ od nas – od nekog drugog će, ali da je žalosno, stvarno je.
