Iza nas je još jedna Ulica. I ovogodišnji turnir bio je pun pogodak, a organizatori iz godine u godinu rješavaju ‘sitnice’ poput rasporeda i satnice. Ove godine smanjen je broj utakmica na završnom danu što je olakšalo većini gledatelja, a tri uzastopna finala sjajan su potez.
Kod najmlađih rezultat je često u drugom planu, uspomene ostaju bez obzira na ishod, a treba reći da je pobjeda Uljanika nekako ‘poetski’ ispravna obzirom na to što se događa s brodogradilištem. Samo fotografiranje s pobjednicima u U15 kategoriji, Istrom 1961, najavljuje da bi ta dva kluba mogla postati jedno. Ne formalno, već praktički.
Pionirska, U15, kategorija pružila je više nervoze nego kvalitete. Momci u tim godinama već shvaćaju značaj finala i tribina koje navijaju pa nije prikazano nešto od čega zastaje dah. Istra 1961 je slavila na temelju gola iz prekida te tako malo osvjetlala obraz omladinskog pogona s Drosine nakon što su u U11 kategoriji ispali u ranijoj fazi natjecanja.
U veteranskom okruženju jedno je ime prebrisalo svaku neizvjesnost. Za neupućene, Milivoje Simeunović je 42-godišnjak sa 60 nastupa za slovensku futsal reprezentaciju te promotor tog sporta. Jučer je pokazao da bi i dan danas u seniorskom dijelu turnira napravio ‘nered’, a kamoli u veteranskom čije je finale u potpunosti usmjerio s nekoliko sjajnih asistencija i golom.
Bez obzira koliko je lijepo vidjeti takvog majstora na djelu, postavlja se pitanje njegove potrebe u Puli. Naime, besplatno gotovo sigurno nije došao (a i ako je, nebitno), a dovođenje igrača ‘sa strane’ kako bi se nešto osvojilo zaista nema smisla – nagradni fond nije toliko veliki. S druge strane, Jaši su stajali kao reprezent ‘lokalne družine’ koja godinama već igra zajedno što bi trebala biti poanta turnira. Nepotrebna agresivnost ne spada u pozitivne strane te ‘škvadre’, ali i nje je bilo.
I polako s pričom o ‘poanti turnira’, dolazimo do Palermo Glock Trapan Inside Veruda. Sve oko te momčadi, osim možda predugog imena, je sjajno. Mladi su to momci, gotovo svaki sa svojom ‘posebnom pričom’.
Bruno Ćopić je rukometni golman, i to kakav, među najboljima u državi, a braća Moravac izgledaju kao da bi na Rusiju krenuli, kad bi zatrebalo. Tedi Husarić je veliki znalac, a još više momčadi daje verbalno dok je njegov brat Elvir ‘začin’ kojeg svaka momčad treba. Kad se tu još dodaju Siljan, Ramadani, Bilić i ostali, dobije se kvartovska momčad iza koje su navijači. A to je poanta ovog turnira. Nju treba sačuvati.
- Naravno, to što postoje navijači je lijepo. To što 80% svog repertoara ‘troše’ na vrijeđanje protivnika, umjesto navijanja za svoje, je daleko manje lijepo.
