Već krajem srpnja smo ove godine stigli do trenutaka prvih euro istina za hrvatske nogometne predstavnike. Obzirom na kvalitetu samih momčadi Dinama i Osijeka, nevjerojatna je činjenica da se i jedni i drugi muče krajem srpnja protiv nogometnih momčadi iz četvrtog, petog ranga euro nogometa.
Makedonski Shkupi je momčad koja je namučila “modre” u prvom susretu u Maksimiru i u Skoplje se vratila sa velikim, ogromnim remijem. Dinamo se u međuvremenu posložio. Za to mu je poslužio susret protiv Slaven Belupa kojega su modri apsolvirali u svoju korist, ali i napunili se samopouzdanjem za sutrašnji uzvrat u Skolju. Dinamo je i prije prvog, ali i sada, prije drugog susreta apsolutni favorit, no to jednostavno treba na terenu i pokazati.
Osijek se umoran vratio sa dalekog puta u Kazahstan. Nekako imam osjećaj kao da su igrači gurali avion od prijestolnice Kazahstana do Osijeka, obzirom na činjenicu kako su izgledali jučer naveče u susretu protiv Lokomotive. Treća je ovo godina u kojoj u Gradskom vrtu priželjkuju konačno jedan europski, ali i jedan hrvatski uspjeh. No, nešto se hitno u ovih nekoliko dana mora promijeniti u samoj momčadi.
Nije to više ni do Bjelice ni do Bulea, ni do nekog trećeg. Igrači Osijeka su predobro plaćeni, predobro praćeni, i predobro žive u slavonskoj prijestolnici da bi se “sprdali” sami sa sobom, ali i sa klubom kojega predstavljaju. Tri godine traje ovaj pokušaj Osijeka ka usponu prema Europi, ali i usponu u Hrvatskoj. Do sada je CSKA zaustavljao Osijek u prethodnim godinama, nadajmo se da momčad iz Kazahstana to neće biti u stanju.
Rijeka će u Švedsku sa minusom od jednog gola iz prve utakmice. Obzirom na činjenicu kako je izgledala prošloga četvrtka u prvom susretu, morati će se dogoditi značajne promjene u glavama igrača koji posjeduju određenu kvalitetu. No, vrlo vjerojatno nedovoljnu za prolaz Djurgardena.
