Goran Mihovilović na papiru je tajnik Futsal Pule Stanoinvest, ali u praksi ipak nešto više od toga. Također, još uvijek, jer mu u NSŽI-u nisu još obradili ostavku, član Izvršnog odbora Nogometnog saveza županije Istarske.
O futsalu, Ulici, prvoligašu i prvoj ligi, nogometu, biznisu i turizmu, popričali smo bez persiranja s Goranom na kraju tekuće godine. Morali smo intervju podijeliti u dva dijela, nismo znali što ‘izbaciti’, a na kraju ‘ćakule’ smo shvatili da smo predugi.
Kao osoba iza Futsal Pule Stanoinvest, koliko si zadovoljan s 2022. godinom? Jeste li lani zaslužili naslov, kakve su ambicije ili želje u tekućoj sezoni?
Lani smo bili jako blizu, sve sam rekao što mislim o tome što se tamo dogodilo, mislim da smo dobrim djelom i sami krivi jer ako vidiš neke stvari, budi dvostruko pametan, a ne naivan. Ove godine imamo ambiciju opet ući u borbu za sami vrh, ponoviti finale pa vidjeti jesmo li išta naučili.
Kvalitetu imamo, publiku imamo, malo sreće i puno rada i sigurno će opet Dom sportova u Puli biti pun kao ovog proljeća.
Rekao si – neko vrijeme sada nećemo organizirati ništa. Barcelona je bila u Puli, uspomena je ostala za cijeli život, ali osjećamo da postoji neko „ali“ s tvoje strane. Koliko si zadovoljan odrađenim u tom projektu „Liga prvaka u Puli“ i što je moglo bolje?
Nekako sam stekao dojam da je svima čudno što smo mi na tom turniru Lige Prvaka namjeravali zaraditi. Hotel nas je stajao duplo u odnosu na recimo Poreč, grad je platio dvoranu, makar je to bilo naše redovno natjecanje.
Naš je cilj bio zaraditi ozbiljan novac i dovesti Ligu Prvaka u Pulu, a na kraju smo se jedva pokrili i pravdali svima jer smo, zamisli, htjeli zaraditi. Ali svi očekuju da i dogodine to bude tu, da se ljudi lijepo zabave, gledaju vrhunski sport, a da klub od toga nema ništa.
Onda je sigurno puno bolje platiti 10.000€ putnih troškova i gledati druge kako se pate i ne spavaju. Ako je 100 kuna dnevno puno za ulaznicu, a neki turbo folk s tri boce alkohola nije, onda je ipak stvar prioriteta.
Hvala svima na svakoj kuni kojom su nam pomogli, svakom sponzoru, bar nismo na gubitku. Ostaje uspomena, ali ako se mene pita, neće se tako skoro ponoviti, bez obzira na naše rezultate.
Grad Pula i sport. Treba li uopće postavljati pitanje? Godinama se ljutiš prema odnosu grada i županije prema sportu. Ide li barem malo na bolje?
Ma gledaj, stav da ne treba financirati sport, posebno vrhunski, je kriv. Jer, kao, to je biznis. Poljoprivreda je isto biznis, posebno ova koju mi financiramo. Prema najavama, mi bi u 2023. trebali dobiti puno značajnija sredstva i super ako tako bude.
Ja ne želim da politika financira sport, nego da povezuje. Mi nažalost ne živimo u razvijenom društvu, naše kompanije nemaju zdrav odnos prema zajednicama, čast izuzecima. Svaka kompanija koja je dobitaš ima pravo 2% svojih prihoda donirati sportu, kulturi ili socijali… Jako bi me zanimalo koliko ih to čini, jako.
Skroz podržavam izjavu pulskog gradonačelnika da nema više ulaganja u Pulu bez sudjelovanja u zajednici, tako treba, jer svima treba svašta od administracije, od planova do instalacija, prometnica… Onda je ok i da se nešto da zajednici. To svuda u svijetu funkcionira. Nećeš sport, daj kulturi, daj socijali, ali daj.
Bi rekao moj pokojni did – ‘brižan je uni ki se rodi samo z grabljami!’ Uz to, treba početi ozbiljno nagrađivati rad i rezultat, ne postojanje i članstvo. Uravnilovka destimulira ambiciozne ljude, a one neambiciozne ne potiče da se probude. Dajem priliku Zakladi u Puli, želim joj uspjeh, svaki pokušaj da bude bolje ja podržavam.
Više je za promociju Hrvatske i njenog turizma napravila Dalićeva ekipa nego će sve turističke zajednice zajedno idućih 15 godina. Ali, onda oni koji stvaraju nove Modriće i Lovrene nemaju pravo na ozbiljan novac, a turizam ima kroz pola PDV-a. Za mene suludo.
Jesi li bio na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Puli? Sanjaš li i ti knjige?
Nisam bio na Sajmu knjige i neću ići. Iskreno se nadam i vjerujem da će doći dan da netko javno progovori o financiranju manifestacija u mojem gradu, točnim iznosima. Grad Pula naš turnir potpomogne sa 35.000 kn, dvoranu ćemo platiti preko 40.000.
Ove godine su dva gradska poduzeća pomogla donacijom da pokrijemo bar dječji turnir koji je za 700 djece iz cijele Istre potpuno gratis. Ostalo sve zaradimo od sponzora, kotizacija, ulaznica i podmirimo troškove. Ako zaradimo, ide u klub.
Ako smo u ‘fazonu transparentno’, ja sam za, pokažimo svi iznose koje manifestacije dobiju pa da ljudi sami steknu dojam ako su stvari fer i imaju li smisla, a time onda olakšajmo i politici moguće promjene u tome.
Ostavka u NSŽI-u. Bila je ishitrena, ali je li bila dobro promišljena? Ostaješ li pri tome ili te još mogu nagovoriti da se vratiš u odabrano društvo?
Ja sam produktivna osoba, nisam za funkcije, nervira me rasprava u prazno, radije u trenerci radim u dvorani. Većina ljudi tamo ne dođe ni s jednom idejom, odrade i idu. A tamo sjede sposobni ljudi, inteligentni. Onda sam shvatio da je sve forma, zadana od Zagreba i da mi potvrđujemo. To je meni bilo nezanimljivo.
Onda bolje netko u godinama kome to godi, ja nisam u tom filmu, ja bih sto ideja na stol, organizaciju more turnira, edukacija, selekcija. Ista je stvar i s futsal Komisijom u HNS-u, tamo je još gore. Zadnja komisija za futsal je bila krajem srpnja, još se ne zna gdje je Final Eight kupa, koje se igra za 45 dana…
Ili broj ekipa kadeta i juniora u završnoj ligi, koja počinje za mjesec i pol. Ako je tome tako, ja u tome neću sudjelovati. Nekome dnevnica, putni trošak, neka usluga puno znače, ja sam miljama daleko od toga. Ako se ne misli stvarati pun gas, ja sam vani.
Darku svaka čast na mnogim promjenama, na ozbiljnom novcu koji je dovukao u Istru, na osiguranju sredstava za infrastrukturu, on definitivno koristi svoju poziciju u HNS-u na korist istarskog nogometa. I kao takav, mislim da je on dovoljan u ovakvom sustavu istarskom nogometu, sve ostalo je forma. Zato se ne vraćam jer meni tamo nije mjesto.
