Home Nogomet Ostalo VELIKI INTERVJU – 2/2 | Dalibor Šuran: “Jedinstvena Treća HNL je želja...

VELIKI INTERVJU – 2/2 | Dalibor Šuran: “Jedinstvena Treća HNL je želja svih nas!”

SHARE
Dalibor Šuran (FOTO: Alex Knapić)

Dalibor Šuran dao nam je veliki intervju krajem ovog tjedna, a jučer smo objavili prvi dio. Drugi će većini biti možda i ‘napetiji’, pričali smo više o aktualnostima, trenerskom radu u porečkom Jadranu, ali i pojedincima koji su obilježili njegovu sportsku karijeru.

Dotaknuli smo se vremena kad je još radio u omladinskom pogonu Jadrana: „Moram spomenuti kako me u trenerski posao ‘gurnuo’ Nikola Stanić, koji me postavio za trenera mlađih pionira, a posebno moram naglasiti Danijela Jumića koji je bio trener starijih pionira dok sam ja bio mlađih i uvijek je bio na raspolaganju. Tako je ostalo i do danas, na čemu sam mu zahvalan.“

Nastavili smo oštro – „najgori poraz trenerski u karijeri“: „Evo, sretni smo da nismo imali puno poraza otkad sam trener, ali najlošije sam se osjećao kod poraza od Uljanika, gubili smo 1:5 u 60. minuti. Nakon toga smo smanjili na 3:5, čak i imali penal, kasnije kad razmišljam, tko zna…Ali, porazi su sastavni dio sporta.“

Na pitanje o atmosferi u Poreču, Šuran kaže: „Ma, mislim da možda na previše lijepo naučili i tribine, i upravu i sve skupa, pa nam se dogodi loš dan i normalno je da tad krene ‘ne valja ovo ili ono’. Ali, to je sve ok, svjestan sam da će nekad doći trenutak da me dečki više ne slijede, i jasno je što tada slijedi.“ No, Šuran ima veliki mir u Poreču, cijenjen je sa svih strana, dojam je da nema ni oponenata, barem ovako ‘sa strane’.

„Ma, možda zato jer sam kao osoba okrenut humoru, rekli bi ‘zajebant’, ali kao igrač sam bio i prgav dosta, zamjerio sam se nekim ljudima za vrijeme utakmice. No, kada utakmica završi, vrlo često je to završavalo uz biru. Ali, mislim da nikad ništa u životu nisam napravio preko neke ‘veze’, rekao bih da je sve došlo mojim zaslugama, nakon upornog rada, zaista nikad ne odustajem. Ne razmišljam previše o tome, ali ako je tako, drago mi je i hvala na podršci.“

Došlo je vrijeme za pitanje o najboljoj utakmici otkad trenira Jadran: „Lani, nakon Pazinke imali smo niz odlično odigranih utakmica. Ne bih izdvajao jednu, ali odigrali su dečki sjajno u tom periodu. Možda najdraža pobjeda mi je protiv Novigrada kada smo gubili 0:2 pa smo u 85., 90. i 93. zabili za 3:2 i veliki preokret. Možda mi je to najdraža…“

Bili smo sigurni da neće odgovoriti na ovo pitanje, ali – tko je najbolji igrač kojeg je trenirao: „Da, svjesno me stavljaš u neugodnu poziciju, trenirao sam mnoge odlične igrače, i sad treniram, ali ajde, kad me već guraš u tom smjeru… Igor Lepinjica. Za njega sam rekao to i javno, dečko mi je jako drag, veliki je radnik, dao je i momčadi dimenziju više. Kada bi ušao u nekakav pripremni period kvalitetni, mislim da bi mogao igrati prvu ligu. Naravno, nije jedini, mislim da to mogu još dva-tri igrača iz postojećeg kadra Jadrana“, direktan je Šuran.

Tko će ispasti iz lige – ostajemo ‘neprijatelji’ Šuranu: „Puno je do kraja, teško je reći. Iskreno, došao je sada kolega Svast u Vinodol, njih će sigurno podignuti.“ Tko će biti prvak? „Iskreno, ako budemo doveli dva-tri pojačanja, još će se nas nešto pitati, tvrdo bi moralo biti kao lani. Grobničan je također tu s nama, a obzirom da nismo uspjeli lani, nadam se da bi možda ove godine mogli imati malo više sreće.“

U novu polusezonu Porečani kreću 17. siječnja, i to bez Mofardina i Leke kojih priječi zdravstveni bilten te bez Ereiza koji traži inozemni angažman. Što bi volio dovesti u kadar: „Voljeli bi još jednog napadača, da malo rasteretimo Ivetića, ali i dva prednja vezna.“

Najugodnije i najneugodnije iznenađenje jeseni su…tko? „Pazinka je ugodno iznenađenje, protiv njih smo mi odigrali odlično, bili smo bolji cijelu utakmicu, ali oni su osvojili veliki broj bodova. Iskreno, najneugodnije iznenađenje bi po meni bio Rudar. Protiv njih smo samo naizgled pobijedili tijesno, bilo je 2:3, ali nama je tu utakmicu nedostajalo tri-četiri standardna igrača. U drugom dijelu oni su imali pritisak, ali dosta jalovo, a ja sam bio zadovoljan jer smo i s igračem manje-više puta došli u završnicu.“

Morali smo malo i o Crikvenici – koja je njihova tajna? „Rekao bih da je to spoj više faktora. Bez kvalitetnog trenera ne bi bili prvi konstantno, a igrački kadar je takav da nemaju „zvijezdu“, već su vrlo kompaktni i čim im daš malo prostora, momentalno kazne. Doma ili vani, nevažno, kazne.“

Suđenje? „Jako sam zadovoljan. Ima malo sudaca, ali to što imamo su mladi, korektni i od mene sve pohvale.“ Pred kraj morali smo pitati u vezi ‘spaćki’, čuli smo toliko nevjerojatno komičnih anegdota koje su nekako uvijek negdje imale Šurana u pozadini.

„Iskreno, bilo ih je jako puno, a mnoge nisu ni za javnost. Pelena, mrtvi galeb, ribe u autu, uhvaćena riba iz akvarija je završila u čaši… Bolje da se ne zna. Nasmijali smo se više puta, to je uvijek bila poanta“, rekao je Šuran uz smijeh.

Dotaknuli smo se i veteranskih obaveza: „Otkad vodim seniore, ne stignem na svaku utakmicu, ali moj prijatelj Bonaca mislim da nije propustio nijednu utakmicu od te 2012. godine. Moram ih pohvaliti, velika mi je čast i zadovoljstvo biti dio te ekipe, zaista smo odlična klapa, kao obitelj smo, što se vidi i po rezultatima.“

Ne treba slagati ni pitanje, samo smo rekli riječ „Šajete“. „Ma gledaj, ja sam prošao cijelu Hrvatsku, vidio navijačke skupine i možda je ovo prejaka rečenica, ali ja mislim da nije – Šajete su sigurno među pet, šest najvećih i najboljih navijačkih skupina u Hrvatskoj! Realno, druga liga gotovo da i nema, u Prvoj HNL neki ni nemaju navijačke skupine, a ova naša porečka je velika snaga Jadrana. Hvala im od srca na svemu, znači nam sve što rade jako puno. Ljudi žive za Jadran, žive za Poreč.“

Pred kraj, stigli smo i do te jedinstvene Treće HNL, na što popularni „Šuki“ kaže: „Evo prilike da pohvalim i da se zahvalim upravi kluba na svemu što rade, kao i tajnika Nerlovića, a kad imam priliku, moram spomenuti i svog pomoćnika Franju Ereiza, svakome bi poželio takvog suradnika. I da, premalo o tome govorimo – Jadran ne bi bio ovo što je danas da nemamo osobe koja se zove Fabio Šain. Mislim da govorim u ime svih kad kažem da je jedinstvena Treća HNL želja svih nas. Nadam se da ćemo ostvariti taj rezultat, a onda staviti glave skupa i što bolje se pripremiti za nove izazove.“

Intervju je trajao četiri sata, a Dalibor je za pauzu zamolio samo kad je nazvala gospođa Šuran. „Sve ove godine je bila tu, i kad je sve super, i kad sam na dnu, zaslužila je Doris da je spomenem. Hvala joj na svemu, velika je podrška.“