Drugi i posljednji intervju s povjerenikom za suđenje NSŽI-a i najboljim istarskim sucem Marinom Vidulinom je ispred nas. Kako je vrijeme odmicalo, tako su teme postajale „sočnije“…
Rekao si da sebe nećeš ocjenjivati, ali nisi bio „unutra“ prije godinu dana, kako bi ocijenio rad povjerenika i sudačke komisije prije tvog dolaska?
Ja sam uz razgovor i na nagovor predsjednika Darka Raić Sudara pristao uključiti se – vjerojatno ne jer su oni prije radili dobro. Obzirom da sam još uvijek aktivan sudac, to mi je samo dodatni napor. Međutim, jednostavno, bio sam i sam dio toga kao sudac, vidio sam da ne idemo u pravom smjeru, a Raić Sudar je iznio neke ideje koje su mi se zasviđale pa smo krenuli novim smjerom.
Pitanje nije bilo postavljeno povjereniku za suđenje NSŽI-a, da on komentira prethodnu situaciju, nego kao suca i osobu koja je to pratila, ocjenu od 1 do 5 – tvog prethodnika i komisiju sudaca prije tvog dolaska?
Dva.
Kada govorimo o idejama za povećanje broja sudaca, jedna je bila i ta da svi kadeti i juniori imperativno polože sudački ispit pa da će se iz te masovnosti stvoriti kvaliteta?
Ne znam čija je to ideja, ali svaka ideja koja donosi boljitku sudačke situacije, treba biti ozbiljan poziv na razmišljanje. Mi ne možemo birati koje ćemo ideje provoditi, ovo što smo dosad provodili, nisu donijele očekivani uspjeh.
Krenuli smo sada i s jednim projektom koji uključuje ljude iz klubova pa ćemo vidjeti kako će to ispasti. Koristim i ovu priliku da uputim javni apel svima, sportskim djelatnicima i klubovima da pomognu stvoriti sudačke novake. Mislim da mnogi nisu svjesni u kakvoj se situaciji nalazimo. Ako se svi skupa ne pokrenemo, situacija će biti samo sve gora. A niti klubovi mogu bez sudaca, a niti suci bez klubovi.
Mislim da nam u globalu nedostaje zajedništva. Premali smo. Imamo premali broj kvalitetnih igrača, trenera i sudaca da bi se razdvajali. Regija smo koja je u mnogim segmentima najbolja u Hrvatskoj – zašto to ne prebaciti i na nogomet?
Smatraš li da je sasvim dovoljno objavljivanje sudačkog poziva u biltenu NSŽI-a?
Mislim da je objavljivanje u biltenu apsurd. Malo ljudi čita bilten, a i oni koji čitaju, gledaju broj kartona i tko je koga registrirao. Apsurd je da se javni poziv objavljuje koji prati toliki mali broj ljudi. Kroz medije, evo sad imamo i emisiju Korner, moramo jače pozvati.
Vjerujem da će se i realizirati emisija na temu suđenja. Štoviše, mislim da će biti i jedna od gledanijih.
Kamere na Prvoj ŽNL, da ili ne?
Apsolutno. Na svim ligama. I najgora kamera je bolja od nikakve. Ona ne donosi samo to da ćemo mi nešto vidjeti, već i ozbiljnost i odgovornost, pojedinaca (i sudaca) i klubova.
Suci zaštićeniji danas ili pred deset godina?
Bez razmišljanja, danas.
Jedan si od sudaca koji je prošao edukaciju za implementaciju VAR sustava u HNL. Komentar?
Evo, baš je sutra prezentacija u Zagrebu VAR medijima, a moje informacije govore i da će se prezentirati i klubovima pojedinačno. Ne znam koliko je javnost upoznata, ali to je veliki projekt, samo mi suci smo krenuli s tim prošle godine u siječnju, prošli smo devet levela, a dovoljno govori činjenica da licencu za VAR ne izdaje HNS, već IFAB i FIFA. Bili smo kontrolirani od ljudi iz FIFA-e, a trenutno nas ima 12.
Mislim da na ovo pitanje nećeš odgovorit, ali moram ga postavit. Najperspektivniji istarski sudac?
Nakon mene najbolje je rangiran Mateo Čalić, nakon kojeg dolaze Matej Bezelj i Daniel Starčević, a imamo i jedno zanimljivo ime na županijskoj razini, to je Amel Dizdarević, čovjek koji je proglašen za najboljeg sportaša grada Poreča i šteta bi bilo to ne iskoristiti kad je među nama.
Nismo nikad o tome razgovarali pa sad malo bezobrazno koristim priliku. Neki istarski suci, i to renomirani, se na internet prostoru ponašaju kao da to nisu. Koliko je sudački poziv ozbiljna stvar?
Suđenje je život. Ako ste nogometni sudac, a i ljudi vas tako percipiraju, neke stvari si ne smijete dozvoliti. I mene su pogađale kritike kad sam bio mlađi, nije se lako s tim nositi, ali čim obučete dres, vi ste javna osoba, samim time i na meti kritika.
Ono što suci moraju shvatiti da za dobro suđenje neće dobiti pohvale – jer je to normalno. Plaćeni smo da odsudimo utakmicu. S kritikama se netko nosi bolje, netko lošije, ali sigurno je pametnije…
Ma da te zaustavim u političkom odgovoru – idemo direktno, na portalu objavljena vijest o tome kako se održao trening istarskih sudaca, a onda se u komentarima baš istarski suci sprdaju. Je li uopće taj problem rješiv?
To više govori o njima…
Da, ali boljih gotovo pa da i nemamo. Nisu se sprdali samo 60-godišnjaci koji nemaju ambicije, neozbiljni su i suci koji bi trebali biti „Vidulin nakon Vidulina“?
To oni misle. S ovakvim ponašanjem neće biti sigurno.
Dosta o sucima, ajmo o vodstvu. U svibnju smo ja i ti bili u sličnim situacijama – htjeli smo preuzeti odgovornost oko jedne oblasti u istarskom nogometu – ti si uspio, ja nisam, ponajviše zbog velike želje da se svi dosadašnji akteri „moje“ oblasti maknu. Ti si krenuo drugim putem, jedini si, uz Vasiljevića, novi u sudačkoj komisiji, koliko je teško ili lako raditi s postojećim kadrom koji je tih godina zaradio „ocjenu dovoljan“?
Moram bit oprezan pa ću odgovoriti ovako. Kao što sam rekao, u Istri je premalo kadrova da bi se tek tako odrekli nekoga. Prvi mi pada napamet i ne mogu vjerovati da jedan Armando Lušetić koji je bio međunarodni sudac nije involviran u sudačku organizaciju. Shvaćam da netko može imati druge privatne planove, ali obzirom na njegov renome i broj odsuđenih utakmica na toliko visokom nivou, i ono malo što bi stigao, puno bi nam pomogao.
Diego Žudetić je bio „mahač“ na Prvoj HNL, također nije unutra. Premalo nas je da bi se olako odricali takvih ljudi. Eugen Katić također je bio unutra, pa je izašao, ne znam zašto, možda i bolje, a na moj nagovor se vratio. Nažalost, dogodila mu se nesreća i iako bih ja želio da već sutra možemo računati na njega, nije realno očekivati skori povratak. I on je sudio drugu ligu te nam može pomoći.
Suludo je da se odričemo takvih ljudi, iz ne znam kojeg razloga. Morate pitati predsjednika koji su to razlozi.
Da ti danas netko da priliku da sastavljaš Komisiju sudaca IŽ, koju četvoricu bi uz sebe stavio unutra?
Stavio bih ljude koji su neopterećeni, koji su nešto prošli u suđenju i koji dosad nisu imali priliku pokazati što znaju.
Imena?
Glupo je govoriti o imenima dok nisu ti ljudi kontaktirani. Članstvo u Komisiji iziskuje nešto vremena, nije financijskih profitabilno, ta pozicija nije suviše atraktivna, ali vidim da se spremaš ponovno me prekinuti i tražiti imena pa evo: Armando Lušetić, Diego Žudetić, Eugen Katić, Hrvoje Mađarić i ja, nas pet. Negdje bih volio vidjeti i Sendija Soldatića, suca koji je daleko iznad ostalih kad je u pitanju futsal problematika.
Neka me prozovu zločestim novinarom, ali čini mi se da ne „cvjetaju ruže“ između Vas i predsjednika Sudačke komisija Maura Tomišića. Kakva je vaša suradnja?
Biti ću pristojan pa ću reći službena. Zašto je to tako, morate pitati njega. Kako čujem, on u sportskim krugovima, vrlo često voli mene „okrznuti“, koji je razlog, morati ćete pitati njega.
Da ne bi bilo da držimo jednu stranu, igrom slučaja, i ja sam čuo indirektno neke od argumenata. Pa da te pitam, zašto imaš ti više odsuđenih utakmica u Trećoj HNL Zapad od nekih mlađih sudaca iz Istre?
Zbog toga jer je povjerenik za suđenje Treće HNL Zapad tako odredio. Prije svega, ja sam sudac, treniram pet puta tjedno i ne postavljam pitanja. Nikad, dobro pazi što ću sada reći, ali nikad nisam odgodio utakmicu u svojoj karijeri. A nisu mi sve odgovarale.
Dok god sudim, nikad ni neću. Županijske lige više ne mogu suditi, ali jesam svojedobno, od Treće ŽNL do Prve HNL. Ništa mi nije ispod časti, ja sam sudac, i nikad nikome neću reć zašto me je stavio na neku utakmicu.
Ok, ali da li su tome kumovali eventualni dobri odnosi s gosp. Vukićem, povjerenikom za suđenje Treće HNL Zapad?
Ne skrivam i nikad nisam da s ljudima koji nešto znaju o nogometu i suđenju imam dobar odnos. Moram istaknuti gosp. Vukića koji je jedan od najboljih predavača u Hrvatskoj na temu Pravila nogometne igre i normalno mi je da imam s njim odnos kad od njega mogu nešto naučiti.
Isto tako, moram spomenuti i predsjednika Komisije sudaca NS Rijeka Domagoja Vučkova, to su ljudi kojima se mi moramo okrenuti i koji nam mogu pomoć. Tim ljudima nikad neću okrenut leđa, štoviše uvijek ću ih zamoliti za savjet i tražiti ću suradnju u pogledu edukacije, za napredak osobni, ali i istarskog nogometa.
Iz Rijeke, preko Pazina, moramo doći i do Pule. Kakva je suradnja s NSŽI-em?
Samo pozitivno. Sve što smo se dogovorili i sve što sam kao povjerenik za suđenje tražio, Darko Raić Sudar mi je i omogućio. Sve naše ideje pale su na plodno tlo kod njega jer je i njegova želja da se segment sudaca popravi i što se toga tiče, naša suradnja je izvrsna.
Također, s gosp. Paolom Prodanom u mjesecima kad se igraju županijske lige čujemo se po par puta dnevno, suradnja je na fantastičnoj razini.
Nakon nešto težih tema, ovo moram pitati. Zašto, tako suh, nećeš pojesti kolač?
Haha…Iako svi smatraju da sam mršav, još uvijek moram skinuti tri kile.
Tko je to rekao i do kad?
Suđenje na nivou na kojem sam trenutno je zahtjevan zadatak. Uz pet treninga tjedno, tu je i odricanje od mnogih stvari, a jedna od tih je i slatko i gazirana pića pred istrčavanje normi. Uz sva testiranja, jedno je i mjerenje potkožnog masnog tkiva koje ovim putem moram dovesti u red.
