Aljoša Vojnović osvojio je kompletnu sportsku javnost po dolasku u Pulu. Jednostavno, gard, ponašanje na terenu i van njega prometnulo ga je u vođu. Zbog toga nazvali smo da bi s njim “prošli” minulu situaciju u Puli.
Najprije, kako se dogodio sam dolazak na jug Istre, to svakako nije bilo planirano: “Pa ovako. U principu, ja sam neko vrijeme tad već bio kalkulirao. Iskreno, nije mi se odlazilo iz Osijeka, najviše zbog obitelji. Nema više selidbe, dvoje male djece, supruga ima posao, jednostavno, selidba više nije bila ugodna opcija. No, upao sam u tešku situaciju u klubu, nekako sam počeo ispadati iz prvog plana i moram priznati da mi je to teško palo. Razumijem, to je profesionalizam, ali ipak ja još nisam osjetio da toliko osjetno padam.”
Istra 1961 nije bila jedina opcija: “Ne, bilo je govora o Rumunjskoj i Azerbejdžanu, ali ponavljam, to bi mi u ovom momentu života predstavljalo veliki inkomoditet. I onda, od one utakmice 1:1 Osijeka i Istre 1961, čuo sam se povremeno s Darkom Raić Sudarom, uz kojeg me veže nešto više, jedan dugi prijateljski odnos i on je u nekoliko navrata spomenuo da bi me volio imati u kadru, da je momčad solidna, da su momci super i tako dalje…Prijelomni trenutak je bio kada mi je u Osijeku predloženo da igram za B momčad u Trećoj HNL Istok. Tu je u meni prokuhalo, smatrao sam da vrijedim više od toga, da je u meni još nogometa.”
I zaista, u Puli je Vojnović bio odličan, jedan od najboljih, ali ne samo na terenu, već i karakterno pa otkriva čitateljima što vjerojatno mnogi ne znaju: “U Puli su me znali zaustavljati i hvaliti me, ali treba reći da ja nisam ovdje na gubitku. Naime, moju plaću isplaćuje Osijek koji je jedini na gubitku jer njemu Istra 1961 mora neki iznos kompenzirati. Zbog toga, ima dečki kojima je bilo užasno, ali ja nisam jedan od tih.”
Normalno, samim time i uspomene na Pulu ostaju svijetlije: “Ni trenutka ne žalim što sam stigao. Odabrao sam grad gdje ćemo lijepo živjeti, a ne smijem umanjiti ni utjecaj Tomislava Čuljka, bivšeg cimera u Osijeku koji me također nagovarao da dođem, da možemo napraviti pravu priču.”
U Osijeku su dani bili prekrasni, ali ni nakon odlaska Vojnović nema loše riječi: “Da se nastavim na pulsku priču – nekad lova ne smije biti najvažnija. I kada sam dolazio, točnije vraćao se, u Osijek, imao sam bolje financijske ponude. Ali, ne trebam naglašavati što za mene taj klub znači, ma što god da se dogodilo.”
Vojnović ima još godinu i pol ugovora, ali budućnost plemenitog veznjaka nije suviše jasna: “Iskreno, ne znam što će biti, ima nas nekoliko igrača koji smo čak u problemu, ako Istra 1961 ne nastavi natjecanje jer prema pravilniku HNS-a, igrač ne može u istoj sezoni nastupati za tri kluba, a ja sam već nastupio za Osijek. Bilo kako bilo, ako me itko pozove na pripreme Istre 1961, ja ću se odazvati, ali kako sad stvari stoje, teško je biti optimističan.”
Upitali smo osječkog nogometaša kako mu je bilo gledati mlađe suigrače oko sebe koji su imali egzistencijalnih problema: “Ja sam imao sličnu situaciju dok sam igrao za Croatiju iz Sesveta. Prvih šest mjeseci sve je bilo bajno, a od trenutka kad se prestalo isplaćivati plaće, rezultati su krenuli prema dolje. Teško je govoriti o nogometu kad krpaš kraj s krajem, ali ja sam tad funkcionirao na način da se kroz pošteni odnos pokušam iz toga izbaviti transferom. Upravo je tako bilo, Slaven Belupo je za mene platio odštetu. To sam i njima govorio, a čini mi se da su prepoznali da nemam figu u džepu, nego da sam zaista bio u toj situaciji.”
Taman kad smo mislili da će ovaj razgovor o minuloj polusezoni Istre 1961 okončati bez knedle u grlu, Vojnović je zasjekao: “Ti dečki zaslužuju podršku. Teško je nekome izvana shvatiti koliko su to grozne stvari. Pazi, mi pobijedimo Rijeku i potpuno je normalno da se negdje proslavi. Ali, ne idu svi, jer su to odgojeni dečki koji se ne pojavljuju u kafiću, ako nemaju za “okrenuti rundu”. U tim trenucima sve pobjede padaju u vodu. No, uvjeren sam da će većina ovih momaka napraviti solidne karijere. Bili su maksimalno profesionalni na terenu, bez obzira na probleme.”
Kako je intervju primicao kraju, izgubila se potreba za persiranjem – Vjeruješ li Aljoša, da se Istra 1961 može spasiti? -: “Ne znam. U stalnom sam kontaktu s Čuljkom i Raić Sudarom i ništa nam nije jasno. Ljudi iz kluba, sigurno s najboljom namjerom, nekoliko su se puta zaletili obavijestima o novim kupcima, pa sad svi pušu i na hladno. Ono što je meni neshvatljivo je činjenica da Grad Pula zaista ne pokazuje veliki interes za spašavanje tog kluba. Ne treba direktno ubrizgavati ništa, ali dojam je da potencijalnih kupaca nema, a teško je vjerovati da Pula nema što ponuditi ambicioznom i financijski potentnom biznismenu.”
