Robert Dadić je od svoje osme godine zaigrao za Istru 1961, a onda je nakon 12 provedenih ljeta u tom dresu, 2015. se odlučio na odlazak u tada trećeligaški Novigrad. Sjajna ljevica snašla se odlično na sjeverozapadu Istre da bi nakon tri godine i 40-tak nastupa otišao u labinski Rudar gdje je u šest godina upisao više od 120 nastupa.
Sigurno će zauvijek pamtiti 11. veljače 2015. godine kada je zaigrao u Kupu Hrvatske protiv Dinama, u momčadi u kojoj su bili Heister, Obšivač, Matoš, Tomić i ostali, a protiv vedeta Modrih kao što su Pjaca, Vukojević, Ćorić, Ademi, Paulo Machado…
Sezonu ranije u prvoligaškoj konkurenciji odradio je nekoliko utakmica te igrao protiv igrača kao što su Jakov Surać, Mirko Hrgović, Mato Neretljak, Davor Vugrinec, Dario Melnjak, Mateas Delić, Josip Pivarić…
Sjećaš li se svojih dolazaka u Labin? Kada si točno došao, koje si ponude tada imao i misliš li danas da si dobro izabrao?
Siječanj 2018. Sjećam se da je pokojni Remzo bio uporan jer bi me kontaktirao svaki prijelazni rok dok sam bio u Novigradu. Krajem 2017. sam napravio drugu operaciju podlaktice pa sam znao da je to kraj moje novigradske epizode. Tu zimu su me kontaktirali iz nekoliko klubova, ali nakon jednog razgovora s Remzom, i bivšim suigračima iz Istre (Ivanović i Macan), znao sam svoj sljedeći klub.
Najdraža utakmica u dresu Rudara? Najdraži gol?
Što se tiče najdraže utakmice i gola, u ovih šest i pol godina je bilo puno dobivenih derbija, dosta tekmi koje smo zabijali u zadnjim minutama za pobjedu. Ali, definitivno tekma koja će mi ostati u sjećanju kao najdraža je protiv Intera iz Zaprešića u kupu kao i gol za vodstvo u istoj.
Gdje ti je u karijeri bilo najljepše, a gdje nije bilo baš bajno?
U svakom klubu u kojem bio je bilo lijepih i ružnih trenutaka, uspona i padova. U Istri sam proveo cijelu mladost, stekao mnogo prijatelja. Bili smo odlična generacija, pa smo nekolicina nas zaigrali za prvu momčad u HNL-u.
Što se Novigrada tiče, rezultatski moja najbolja sezona osvajanjem naslova i istarskog kupa. Biti dio ekipe koja je osvojila naslov sa jednim porazom, 15 bodova ispred drugoplasiranog Vinogradara, nevjerojatan osjećaj.
Na kraju, moram reći da sam ipak najljepše seniorske dane proveo u Rudaru. Osobne nogometne ambicije su splasnule, pa sam samim time počeo puno više uživati u nogometu. Nije dugo prošlo dok sam shvatio da će to biti klub u kojem ću završiti igračku karijeru. Fenomenalna ekipa, ljudi u klubu i oko njega koji su uljepšali moje vrijeme i natjerali me da se tu skrasim.
Najdraži trener?
Bilo ih je puno i ovim putem bi im se svima zahvalio. Ipak bih trojicu izdvojio. Broj jedan je definitivno tata Kristijan Dadić. Uz njega sam u školi nogometa napravio svoje prve korake. Iako me u omladinskom pogonu vodio samo dvije godine, kroz cijelu moju karijeru je bio najveća podrška, navijač, kritičar, a po potrebi doktor, menadžer i fizio.
Drugo ime je Igor Krajnc. Trener koji me najduže trenirao i koji je najviše izvlačio iz mene. Mislim da sam svoje najbolje igre i utakmice igrao “pod njegovom palicom”.
Kada sam otišao iz Istre i mislio da znam puno o nogometu, tu je bio Dinko Jeličić da me razuvjeri. Veliki perfekcionist, taktičar i psiholog. Bio je veliki užitak i privilegija raditi s takvim stručnjakom.
Kakvo je sada stanje koljena, možemo li te očekivati na terenu još ili?
Nakon rupture prednjeg križnog ligamenta, odradio sam rehabilitaciju i bio van pogona devet mjeseci. Nažalost, to vise bilo isto. Uz poslovne obaveze je teško biti 100% fit tako da su se iz tjedna u tjedan vezale razne ozljede, tako reći nakon svake utakmice.
Nisam vise uživao i mučio sam se. Nekome kome je nogomet profesija, ta ozljeda nije nepremostiva prepreka, ali meni utječe na privatne i poslovne obaveze. Odluka nije bila nimalo laka, ali kad podvučem crtu, mislim da je igračka mirovina najrealnije rješenje.
Ostaješ li u nekoj funkciji u Rudaru ili zasad ne znaš što donosi nova sezona?
Definitivno uzimam pauzu od nogometa. Svatko tko se ozbiljno bavio nogometom zna kakav je to ritam i raspored. Dat ću si prostora za uživanje u drugim stvarima, pa kad se vrati želja za nogometom, siguran sam da će se u Rudaru otvoriti neka funkcija za mene.