Priznati portal Labinština.hr objavio je veliki intervju koji nam je dozvoljeno prenijeti, a s druge strane “mikrofona”, bio je predsjednik Rudara i vlasnik IstraSporta, Remzo Zalihić. U nastavku integralno prenosimo kompletan intervju:
“Puno se „prašine“ podiglo oko našeg ulaska u III HNL. Uporno se plasirala priča da je liga proširena radi nas, što nije istina. Naime, za viši rang je potrebno ispuniti dva uvjeta: rezultat (a to je bilo plasman do trećeg mjesta u IV ligi) i infrastrukturni za trećeligaški rang. Za razliku od velikog broja ostalih, mi smo ispunili oba, tako da je proširenje učinjeno zbog nekih drugih, a ne zbog nas. Istina, u okolnostima koje vladaju u hrvatskom nogometu, za pravdu se trebalo „žestoko potući“. Srećom imali smo snage, znanja i istrajnosti dobiti i tu bitku, a mogu slobodno ustvrditi kako nam ništa nije poklonjeno, i da smo viši rang izborili više nego zasluženo”, rekao je na početku Remzo Zalihić, predsjednik NK Rudar.
Koliko ste zadovoljni proteklom sezonom, da li je ona u potpunosti ispunila vaša očekivanja? “Uvijek se može bolje, no mislim da možemo i moramo biti zadovoljni učinjeni na svim poljima. Omladinski pogon, unatoč daleko najlošijim uvjetima za rad, drži i dalje primat, kako po brojnosti, tako i po rezultatima. Od kada je Mauricio Kožljan preuzeo funkciju direktora napredak je vidan na svim poljima. Svake sezone dupliramo selekcije u po jednom uzrastu, u slijedećoj ćemo imati duple selekcije u tri uzrasta. Ne smije se zanemariti ni entuzijazam svih ostalih trenera i roditelja. Zahvaljujući svima njima sve selekcije su odjevene od glave do pete, svaka ide najmanje na jedan međunarodni turnir godišnje, od Beča, preko Makarske, Međugorja do Sarajeva. Lipanjski turnir u Labinu je već tradicionalan međunarodni, kao i Kvarnerska rivijera.”
NE ŽELIM DA MI SE PONOVI MRK RUDAR
Mnogi vam zamjeraju da je klub na puno većem organizacijskom, nego na sportsko nivou, posebno kad su seniori u pitanju? “Bez lažne skromnosti, uostalom to nisam ustvrdio ja već predstavnici ostalih klubova, na čelu s predsjednikom Novigrada Robijem Bradićem, Rudar je danas najorganiziraniji klub u Istri, a to i jest temelj naših sportskih ambicija. Logično je da organizacijski segment, posebno u labinskim uvjetima, uvijek bude barem dvije stepenice iznad sportskog, jer je to preduvjet dugoročne stabilnosti. Lako je napraviti drugoligaša, vjerujte da bih za dvije sezone napravio i prvoligaša, poput Rudeša, ali to bi bio kratkoročan projekt na jako „klimavim nogama“. Zato ne želim graditi momčad, dok nemamo klub. Osobno imam gorka iskustva iz rukometa. Bili smo stabilni i vodeći u B ligi, no osjetio sam da to neće poći po dobrom, pa sam upravi predložio da ne idemo u A ligu. Za razliku od danas, tad nisam bio osoba koja odlučuje. Doslovno mi je naređeno da se ne bavim klupskom politikom već sastavim momčad za Europu. Preko noći sam Rudar doveo odmah iza tad nedodirljivih Zagreba i Metkovića, nakon čega su me smijenili na najružniji način. Kola su ubrzo krenula nizbrdo, pa sam pozvan upomoć. Naivno, vjerujući tadašnjem vodstvu kluba, upao sam u stupicu, i ubrzo ostao zadnji na brodu koji je tonuo. Važeći ugovor s Plomin linijom, koji je klubu, u slučaju prekida, jamčio 1,8 milijuna tadašnjih maraka, a dug je bio manji od pola milijuna, tadašnja vrhuška je, očito za račun „političko-gospodarske mafije“ tog doba, čuvala bolje nego švicarska straža Papu. Zbog tog ugovora sam, gotovo nasilno, spriječen da preuzmem predsjedničku funkciju i utužim dužnika. Uz to, skupina ambicioznih roditelja je, za svoje mezimce, dvije godine ranije, formirala Mladi rudar, što se pokazalo kao zadnji čavao u prvoligaški lijes, jer klub više nitko nije imao ni volje, ni želje spašavati. A kad te netko prevari jednom, on je kriv, ali ako naivno ponovite istu pogrešku onda ste sami krivac, a ja to ne želim više biti. Zato idemo korak po korak. Čak smo spreman učiniti i jedan nazad, ako će nam u perspektivi to donijeti dva naprijed.”
Nije li to svojevrsni alibi za slučaj ispadanja iz III HNL? “Ne dobijemo li čvrsta jamstva da ćemo za godinu-dvije imati adekvatne uvjete za rad, a tu prvenstveno mislim na travnati poligon za treninge seniora, i umjetnu travu za omladinski pogon, mi ćemo se, već ljetos, svjesno spustiti u IV HNL i prepoloviti omladinski pogon. To nije nikakva prijetnja, još manje pokušaj ucjene, već rezonski potez jer su uvjeti u kojima sad radimo, posebno u vrijeme velikih padalina, praktički nehumani. Odgovorno tvrdim da je seniorska momčad jesenas izgubila najmanje šest-sedam bodova zbog uvjeta rada i nemogućnosti treniranja duži vremenski period.”
DOLAZE POJAČANJA, BELO I DRAGOVINA PRVOTIMCI
Da li to znači da će te u drugi dio ući bez pojačanja? “Nikako, ali i dalje ćemo to raditi u skladu s vlastitom politikom i financijskim potencijalima. Mogli bismo bez problema, na račun mlađih igrača, dovesti dva-tri zvučna imena i platiti ih pet-šest tisuća kuna, ali onda ne bi smo bili klub već hajdučija. Ni sad naši vodeći igrači nemaju primanja u rangu njima ravnih u ostalim klubovima, ali Blažina, Licul, Maksenčuk, Bembić i ostali mladci imaju nadprosječna, ali realna. Uostalom nije sve ni u novcima, i tu mi uspijevamo pridobiti one koji ne licitiraju za plus/minus petstotina kuna, pa čak i više. Konkretno, Macan je ljetos imao gotovo trostruko vrjedniju ponudu ali je ostao u Rudaru. Nije bez debelog i valjanog razloga. Pratimo mi situaciju, imamo u bilježnici dosta imena s kojima već jesmo, ili ćemo ubrzo razgovarati, ali ne želim s njima još izlaziti u javnost. Osim toga ponovno ćemo testirati nekoliko mladića iz našeg omladinskog pogona od kojih će Belo i Dragovina, gotovo sigurno ostati u kadru 22 prvotimca.”
Koliko će promjena trenera utjecati na proljetne rezultate? “To je hipotetičko pitanje, na koje je vrlo teško dati precizan odgovor. Po meni promjena neće biti presudna ni u kojem slučaju. U ostalom Čupić nije smijenjen zbog lošeg rada već je sam poželio uzeti time out, kako bi se privatno i poslovno stabilizirao. Mi smo mu neizmjerno zahvalni za sve što je učinio za klub i za ovu momčadi. Zbog toga ćemo nastojati i za njega naći adekvatno mjesto kako bi i dalje aktivno djelovao u klubu. Novi trener Peruško nije nepoznanica, radi se o jako serioznom i znanjem potkovanom treneru, a što je najvažnije željnom rada i dokazivanja. Osim toga, gdje god je do sad bio forsirao je mlade igrače, što nama posebno odgovara. Kako svaka nova metla, barem jedno određeno vrijeme, bolje mete, uvjeren sam da će Peruško s ovom momčadi napraviti veli iskorak, u svakom pogledu.”
Zamjerka javnosti je da ste zapostavili rad s navijačima? “Kad čujem tu sintagmu, meni se podigne kosa na glavi, i to iz dva razloga. Prvi je što statistika kaže da smo u vrhu gledanosti u našoj ligi, a drugi što doista ne znam što znači taj pojam „rad s navijačima“. Da stavimo crvene tepihe pred ulazna vrata, da mi njima plaćamo što nas dolaze gledati. Karikiram, ali bih doista volio da mi netko konkretno kaže što je to i kako se „radi s navijačima“, i da mi da neki konkretan primjer. Rado ću ga saslušati i poslušati ako vidim da je dobar. Po meni, pravi navijač će s guštom doći na blagajnu, platiti ulaznicu i navijati za svoj klub. Ali ako se pod tim terminom podrazumijeva stavljanje pojedinaca na platni spisak u bilo kojem obliku, ili kupovanje alkohola i sličnih aktivnosti, onda hvala ne. Imam dovoljno iskustva i „sijedih u glavi“ da razlučim što je pomoć i korektna suradnja, a što sofisticirani navijački reket, po sistemu „nokat-prst-šaka-ruka…“
NAJTRANSPARENTNIJI SMO KLUB U LABINU
Često vam se spočitava netransparentnost u trošenju novca poreznih obveznika? “Teško da je neki klub u Labinu, ali i puno šire, u svakom pogledu, pa i u ovom, otvoren za javnost kao naš. Kad su u pitanju novci, odgovorno tvrdim da se niti jedna lipa od poreskih obveznika ne troši nenamjenski. Jednako tako ni jedna lipa od članarina ne izlazi iz omladinskog pogona. Aktivnosti seniora se financiraju isključivo novcem privatnih sponzora i donatora, a tko su oni više je nego vidljivo na našem panou za najavu utakmica, uz najprometniju ulicu u gradu. Ona najveća polja pomnožite sa 20-ak tisuća kuna u prosjeku, a onda manja sa 10-ak, pa na to dodajte sve ono što imaju i ostali klubovi od Grada Labina, i doći će te do iznosa od 1,6 milijuna kuna, koliki je naš godišnji budžet. Kad je u pitanju novac poreznih obveznika mislim da smo čak i zakinuti. U ravnoteži smo, prema najavama dogodine ćemo imati i nešto manje od Mladog rudara, a imamo gotovo dvostruko više članova, licenciranih trenera, te višestruko veći broj utakmica i troškova njihove organizacije. Ovo nije nikakav protest, dapače ne tražimo više, ne gledamo u tuđu lisnicu, već samo iznosim konstatacija koja je utemeljena na poznatim brojkama.”
Uz sve pohvale za organizaciju Zelene noći, naše čitatelje zanima i koliko je to koštalo, posebno koliko je to izravno koštalo porezne obveznike? “Kad to ne bi izazvalo nove kontraverze najradije bih na ovo pitanje odgovorio kratkom parafrazom reklamnog spota: „Neke se stvari ne mogu kupiti novcem…“, i dodao svoj nastavak „za sve ostalo tu je respekt prema gradu u kojem živimo i ljubav spram kluba u kojem radimo, prožet velikim entuzijazmom naših prijatelja i članova.“ Valamar nam je posudio stolove i ostali ugostiteljski inventar, Dragan Balaban stolice, Maslinica kompletirala što je nedostajalo, 1. maj je, zahvaljujući fanatičnoj strašću za lijepim i reprezentativnim, od strane Lori Luketa Dagostin, od postojeće raspoložive dekoracije, koju su samo prenijeli iz Zelenica s manifestacije „Božić u Labinu“, i novogodišnjeg bora sa tržnice, vrhunski ukrasili dvoranu, Općina Barban nam je posudila stolove i klupe za omladinski pogon, Brezac nam je besplatno ustupio razglas, Aleksej & Silvija su također besplatno zabavljali prisutne, potonja je organizirala sve umjetničke role, a sve je volonterski, bez kune naknade, vodila Loredana Ružić Modrušan. Udruženje obrtnika Labin je sponzoriralo nagrade i priznanja za lauerate. U sklopu svojih reklamnih angažmana: Markus je sponzorirao hranu, Costella vodu, Jamnica sokove, Goran Baćac vino, Villiam Negri maslinovo ulje, pekarna Arena kruh i kolače, Ernison Šurković zaštitare. Kanapei, voće, plastični pribor i ostalo za omladinski pogon dijelom su subvencionirani od strane Jedinstva, dok je ostalo, izravno na njihov račun, u visini dvije tisuće kuna platio Grad Labin, Općina Raša s tisuću, koliko su u Diskontu Pristav to učinile općine Sveta Nedelja i Kršan. Dakle Zelena noć je porezne obveznike cijele Labinštine, bez Pićna, koštala pet tisuća kuna u novcu, a klub još manje, jer smo samo dvije i pol u novcu potrošili na plaćanje konobara i pomoćnog osoblja. Ono financijski jednako vrijedno kao i sve gore nabrojano: donošenje montaža, demontažu i povrat sve te silne opreme, odradili su, također potpuno besplatno, dakle volonterski, naši seniori pod vodstvom Franka Čupića i Dorijana Licula, juniori pod vodstvom Daria Milevoja i treneri omladinskog pogona pod dirigentskom palicom Mauricia Kožljana. Manifestacija ovog obima po sistemu „ključ u ruke“ sigurno bi koštala bliže 300 nego 200 tisuća kuna. A evo ja sam vam najiskrenije rekao koliko je koštala nas. Želim istaknuti da smo posebno zahvalni na izuzetno velikoj agilnosti i angažmanu voditelju dvorane Zdenku Batiniću Bećetu, i na susretljivosti upravitelju Daliboru Zupičiću. Mislim da će i njima ova manifestacija dobro doći, kao velika reklama za ostale koji, na dostojanstven način i u pravom ambijentu, žele obilježiti određene događaje, te tako usput „zapušiti“ usta skepticima koji projekt adaptacije velike i izgradnje pomoćne dvorane smatraju uzalud bačenim novcem. Uvjeren sam da će SC Franko Mileta, sasvim sigurno, vrlo brzo i jako često biti epicentar, ne samo sportskih, već i društveno korisnih i vrijednih manifestacija, na ponos Grada Labina.
ŽELIM DEMETLIKU I SLUŽBENO NA ČELU KLUBA
Mnogi će reći, lako vam je sve to kad imate podršku vrha lokalne politike, točnije najistaknutijeg IDS-ovca i bivšeg gradonačelnika Tulia Demetlike. “Ta percepcija je potpuno pogrešna. Mi smo politički neutralan klub. Konkretno ja nisam član niti jedne stranke, moj prvi dopredsjednik je iz IDS-a, drugi iz HDZ-a, a treći kad je izabran bio je član SDP-a, dakle nismo, niti ćemo bilo kad brojati „politička krvna zrnca“. Svi su u klub dobro došli. Kad je politička podrška u pitanju nju uvijek treba zaslužiti, a mi je, bez lažne skromnosti, uvelike zaslužujemo, jer smo klub pozitivne energije. No, ta podrška ne znači bilo kakvo pogodovanje „ispod stola“, već korektan i poticajan status. Ja sam stotinama puta do sad apostrofirao Demetliku kao našeg velikog prijatelja, pritom možda čak nepravedno zapostavljajući puno njih koji zaslužuju da ih se spomene. Moja velika želja je bila i ostala, nadam se da će mi se ljetos i ostvariti, da on i službeno zasjedne u predsjedničku fotelju. Mislim da bi to bilo najveće jamstvo da će klub u dogledno vrijeme dosegnuti primarni cilj, drugoligaški status uz dugoročnu stabilnost na svim poljima.”
Očekujete li što i od novog gradonačelnika Glavičića? “Ništa specijalno, sve u okvirima naših dosadašnjih, više nego korektnih odnosa. U tom pogledu morate znati da novom gradonačelniku NK Rudar nije nepoznanica, jer je, još dok je bio direktor Elektroistre svesrdno, ali u granicama realnosti i svojih objektivnih mogućnosti, pomagao klub. On sigurno najbolje zna što znači NK Rudar u ovom gradu, a mi još bolje da on mora biti pravedan prema svima u Labinu. Tu ne mislim samo na sportske udruge, već i ostale interesne skupine. Ako se po jutru dan poznaje, očekujem uzajamno korektnu suradnju u svakom pogledu, pa mu ja osobno, ali i kao predsjednik kluba, mogu samo poželjeti da i on na čelu grada ostane barem 16 godina.”
Na zadnjoj skupštini pohvalili ste se kako ste u prošloj godini podmirili sve obveze. No, spočitava vam se da niste, a niti se dovoljno trudite izmiriti do kraja naslijeđeni dug prema svim bivšim nogometašima? “Nije se rodio tko je svakom ugodio. Kad sam došao na čelo mogao sam reći neka vam dug plati onaj koji vam je taj novac i obećao. Ali nisam, ponajviše iz respekta prema svojim prethodnicima jer najbolje znam koliko je to težak i nezahvalan posao. Jedino što im, ponavljam uz puno razumijevanje, zamjeram je to što su bili pomalo naivni i podlijegali svojevrsnim ucjenama pojedinaca, pa im obećavali i ono što objektivno nisu mogli platiti, a što ovi, tako i tako, nisu ni zasluživali. Kad sam došao na čelo kluba jasno sam dao do znanja da ta politika kod mene ne prolazi, zbog toga su mnogi i otišli. Kad je stari dug u pitanju, a bilo je to oko 300-injak tisuća kuna, on je u ove četiri godine saniran preko 90%, ali na način da su se znali prioriteti. U prvom ešalonu su bili oni koji su ostali vjerni Rudaru, potom oni koji su se vremenom vraćali u klub, pa onda oni najpotrebitiji. Evo i na kraju ove godine smo, kad smo vidjeli da imamo pozitivnu bilancu, po odabiru tajnika Milevoja s tog spiska skinuli trojicu, po njegovoj ocjeni najpotrebitijih: Livija Lazarića, Jakova Knapića i Pineta Bresca. Uvjeren sam da će, kad-tad, na red doći i ostali.”
Kako je taj iznos ipak samo jedna mala kapljica u odnosu na novac koji je u opticaju, zar vam se ne čini kako bi bilo najefikasnije, posebno po vas osobno, da to isplatite i zatvorite tu „crnu bilježnicu“? Rekao sam da će sve to, kad-tad, biti isplaćeno, ali sigurno neće biti pod bilo kakvim pritiskom i ucjenama, na račun vrijeđanja po raznim forumima – gdje je lako prepoznati „rukopis“ autora tih postova, a ponajmanje ne, na račun urušavanja tekućeg poslovanja kluba. Čast svima, ali prioritet imaju aktivni članovi. Ne znam što može biti za mjesec-dva, jer je to nezahvalno prognozirati, ali sam posebno ponosan na činjenicu da u gotovo pet godina mog mandata plaće i naknade za 40-ak članova nikad nisu kasnile mimo dogovorenih rokova. Jednako tako imamo korektan odnos i s dobavljačima i drugim klijentima, kod kojih smo povratili povjerenje urednih platiša, pa nemamo problema ako ponekad neke situacije treba premostiti nekom pozajmicom, ili odgodom plaćanja. Standard naših članova je također iz godinu u godinu sve bolji; kopačke, lopte, sportsku opremu i ostale rekvizite imaju na nivou puno većih klubova, medicinska zaštita je na još većem nivou, a u granicama svojih mogućnosti brinemo i da svi dobiju adekvatan posao. U svakom slučaju i na kraju slijedeće godine ćemo, ako budemo pozitivno poslovali, još neke isplatiti, bez obzira što je u nekim situacijama taj dug nastao kao plod nerealnih obećanja mojih prethodnika.
Ima li nešto što ste planirali a niste ostvarili u 2017. godini? “Naravno da ima i to puno toga, ali nema koristi plakati za „prolivenim mlijekom“. Pokrenuli smo veterane, ali to još nije ni izbliza u obimu u kojem bi mogli biti zadovoljni. Istina tu je ponovno limitirajući faktor to famozno pomoćno igralište. Iako u omladinskom pogonu imamo nekoliko curica, žao mi je što nismo još uspjeli formirati žensku ekipu, kao niti pokrenuti Malonogometni klub Rudar. Uvjeren sam da će doći i do toga, ako ne ove, onda sljedeće godine, kad s nestrpljenjem očekujemo napokon igralište s umjetnom travom.”
Nije li pomalo deplasirano, pa čak i provokativno, planirati formiranje malonogometnog kluba, pored MNK Albona-Potpićan 98? “Kao prvo, ne bih želio da me netko krivo shvati, ja tim dečkima želim sve najbolje, ali to što oni rade nije klub već obična „hajdučija“. Svaka čast svima tamo ali oni kuću zidaju od krova, a to nije nikom uspjelo, pa neće ni njima. Lutanje od Kršana do Pule, pa sad do Labina, sutra tko zna gdje, u potrazi za nekim tko će ubaciti vreću novca u njihov projekt, ne ukazuje na ozbiljnost. Bez tri-četiri trenera i vlastitim igračkim pogonom, od najnižeg do najvišeg uzrasta, što nije moguće napraviti preko noći, ne može biti ozbiljnog kluba, a njima je samo važno spasiti seniore. Za razliku od njih, mi nemamo pretenzija u pogledu seniorskog pogona, mi želimo iskoristiti trenerske, a sad i infrastrukturne resurse, i pokrenuti školu malog nogometa. Omasoviti taj klub u početku s barem 40-ak djece, u dva-tri uzrasta, a poslije pet-šest godina vidjeti što dalje. Ženski i malonogometni klub će, prema uzusima UEFA-e, vrlo brzo biti preduvjet za savezni rang, i mi želimo biti spremni i u tom pogledu.”
Pa zar fuzija s MNK Albona-Potpićan 98 nije obostrano rješenje? “Nama tako nešto doista nije potrebno, čak ne vidimo niti najmanji kratkoročni, a kamo li dugoročni interes za jednu takvu suradnju. Volio bih da mi netko kaže što bi NK Rudar, osim glavobolje i sto novih problema, dobio s tom fuzijom. Što je to što bi Albona-Potpićan mogla unijeti u jedan takav klub.”
Na primjer organizaciju Zimske malonogometne lige Labinštine? “Pa nije njihova, a možemo je mi organizirati, i to puno lakše i efikasnije, bez njih. Uz dužno poštovanje spram svih ostalih, tamo samo Kodrin može biti dio nekog našeg projekta. Već ove godine smo iskazali interes za organizacijom, ali smo dobili signal iz Sportske zajednice Grada Labina, da to džentlmenski prepustimo malonogometašima, što smo i učinili, iako smo znali da oni to nisu kadri organizirati, prije svega jer nemaju ljudske potencijale za takav projekt. Mi ćemo se javiti za narednu, pa ako vidimo da je pozitivno ozračje krenuti ćemo u taj projekt, ali ne s kotizacijom od dvije tisuće, već maksimalno 500 kuna po momčadi, ne s nagradama u sportskoj opremi već s nagradnim fondom od 20-ak tisuća kuna. Uvjeren sam da bi već prve godine bili barem na pozitivnoj nuli, a da bi svaka naredna donosila i dodatni profit koji bi smo ulagali u naš ženski i malonogometni klub, što je po meni naš glavni motiv za organizaciju takve jedne manifestacije.”
Prije nekih mjesec dana, stajući na stranu Darija Šimića, dosta ste uzburkali sportsku javnost u Istri, pa čak i u Hrvatskoj? “Ta podrška Dariju Šimiću je pogrešno zaključena i medijski interpretirana. Skupina klubova, u kojoj su, osim Rudara, bili Istra 1961, Novigrad, Rovinj i nekoliko klubova s Labinštine, željela je prije svega potaknuti promjene u NSŽI, u kojem je, odgovorno tvrdim, stanje puno gore nego u HNS-u. Bilo bi od nas licemjerno zazivati promjene u Zagrebu, a pred problemima u Puli zatvarati oči. Mislim da će vrlo brzo doći vrijeme da se odaje na Marsovom polju dobro provjetre i da na mjesto starih, interesno umreženih kadrova, dođu mladi i poduzetni ljudi, koji će donijeti boljitak klubovima. Sad imamo situaciju da su klubovi servis za NSŽI, a ne obrnuto, kako bi inače trebalo biti. Nama razno-razni parafiskalni nameti, iz godine u godine rastu, a povjerenici i drugi beskorisni „uhljebi“ pojavljuju se svakodnevno poput gljiva nakon kiše, parazitirajući na proračunu Saveza, dakle na grbači klubova koji taj proračun pune.”
Simpatizirali ste Žikovića na početku mandata, što se dogodilo da ste okrenuli ploču? “Žiković je meni i sad jako drag i simpatičan dečko, no družba je družba – služba je služba. Kao u slučaju Šukera i u njegovom se pokazalo da nije dovoljno dobro šutirati loptu, da bi bio i dobar predsjednik. Vrijeme „meda i mlijeka“, iz njegovih usta i „šarenih bombončića“ kojima se razbacivao u vidu svojih obećanja je prošlo. U dosadašnjem mandatu je pokazao kako nije kadar ostvariti pozitivne pomake u radu saveza, naprotiv neke je čak podredio i vilastim interesima, prvenstveno svojoj promociji u HNS-u. Dobro je da nije uspio jer bi se, po svemu sudeći, da je ušao u Izvršni odbor, dogodila situacija kao sa Koradom Soldatićem, koji u svom mandatu nije prstom mrdnuo u interesu istarskog nogometa, pa mu se angažman sveo na dizanje ruke i odlazak na velika međunarodna natjecanja, kao nagradu za to. Žiković se busa u prsa kako radi u interesu Istre 1961, a tamo ga ne žele vidjeti „ni nacrtanog“. Mene je osobno lani ocrnio u HNS-u kao rušitelja sustava jer sam animirao klubove u regiji da se napokon počnu uvažavati njihovi stavovi i prijedlozi, a ne dobro plaćenih birokrata koji nemaju veze s problemima klubova. Umjesto da potakne našu ideju on je zastrašivao istarske klubove koji su se tad ponijeli kukavički i nojevski. I desetke drugih inicijativa sam mu predlagao, posebno onih o statusu klubova i nogometaša, no ni jednu nije niti pokušao provesti, jer se nije želio konfrontirati s vrhuškom u Zagrebu. Takav predsjednik nama ne treba, nama treba predsjednik koji neće zastupati interese Zagreba u Istri, već Istre u Zagrebu.”
