Ne da se teško sjetiti, nego možemo sa sigurnošću reći da nitko nikad otkad postoji IstraSport nije iz NSŽI-a pristupio našem portalu. Informacije jednostavno ne kolaju, sve se radi u poluilegali, ili se barem tako doima, a molbe za intervjuom uvijek su svodile na „ima dana…“. Sve do Ronalda Kontešića. Bio je to do Izvršnog Odbora NSŽI-a, održanog 30. studenog, dopredsjednik NSŽI-a i član IO-a koji je podnio ostavku te večeri:
„Donio sam i kopiranu ostavku sa pečatom da je zaprimljena u NSŽI-u, da ne bi bilo da sam te večeri igrao nekakve igrice. Jednostavno, na neke stvari nisam mogao pristati“, rekao je Kontešić predajući A4 papir na kojem jasno piše što je i kazao te nastavio objašnjavati: „Pazite, kad mi pod točkom ‘razno’ raspravljamo o tome kome dati podršku od kandidata za predsjednika HNS-a bez da nam je išta prezentirano, bez da je išta pripremljeno, kao grom iz vedra neba, tu mjesta za mene nema.“
Pojasnio je dalje svoje stajalište: „Rekao sam tamo i njima, ja Šukera kao igrača cijenim do groba, fantastičan igrač je bio, ali nije samo on u priči. Iza njega stoje ljudi koji, nisu kriminalci, da se razumijemo, dok im se ne dokaže krivnja, ali je optužnica protiv njih potvrđena zbog poslova vezanih uz nogomet. Za te ljude ja ne mogu dati glas niti prihvaćam kolektivnu odgovornost, iako je IO kolektivno tijelo. Zbog toga sam predao ostavku još te večeri.“
No, taman kad se zahuktala rasprava, Kontešić „spušta loptu“ na zemlju: „Međutim, ne želim da me se gleda kao ‘zviždača’, ja to ne želim biti. Danas je na stupu srama onaj koji nešto kaže, ne onaj koji nešto napravi. Samo želim da se zna istina. Predsjednik NSŽI-a je izjavio kako on preuzima odgovornost za tu odluku, a od sastanka je prošlo 15 dana, nema od nikoga ni glasa, pa sad ispada kao da je sve proteklo u najboljem redu. Da je on iskomunicirao sve u vezi situacije, obznanio javnosti kako je i zašto došlo do takve odluke, ovog mog istupa ne bi bilo.“
Iako je to NSŽI dužan objaviti, a nije, glasalo se pojedinačno, i to prema sljedećem: protiv su bili Kontešić (Štinjan), Radola (Veli Vrh), Brgić (Žminj 2000) i Celić (Umag Mladost), a na glasanju nije bilo Černjula (Uljanik) i Blaževića (Dinamo Sv. Marija na Krasu). „Preostali dio, po meni, je obmanut. Prezentirano im je stanje koje ne odgovara realnosti.“
Kako je Kontešićev intervju bio javna tajna već nekoliko dana, gotovo svi koji su to čuli, imali su samo jedno pitanje – da li bi taj čovjek volio/mogao preuzeti čelnu poziciju u NSŽI-u: „Trenutno, ja sam se maknuo od svega. Ja ne dajem ostavku da bih došao na mjesto predsjednika. Ja sam tu da bih nogometu pomogao, ne da bi on meni. To je prva i osnovna stvar.“
Na naše inzistiranje – kada bi Skupština odlučila da želi promjene, bi li bio zainteresiran: „Ovako mi je teško govoriti. Kada bi postojala podrška, onda bih to uzeo u obzir, ali morao bih razmisliti. Tu ima jako puno posla, ja sam odvjetnik, ja sam i sad pobjegao s posla da bih mogao izdvojiti vrijeme za ovo. Ovo ne radim da bih došao na neku poziciju, nego je potrebno iskomunicirat’ što se dogodilo. Nema smisla da meni netko viče ‘šukerovac’, ‘mamićevac’, ako sam ja direktno bio protiv toga. Da se razumijemo, ponavljam, ovo nisu igrice, ja sam prije tog IO-a govorio, ukoliko odluka bude takva, ja odlazim, mene više tu neće biti.“
Obzirom da je povjerenik Druge HNL dan ranije gosp. Šparavec poslao izvještaj polusezone u kojem stoji da je delegat iz Istre s pravomoćnom presudom vršio dužnost na tri utakmice, upitali smo Kontešića kako je to moguće: „Vrlo jednostavno, to jednostavno ne smije biti. Prvo, treba se sam maknut, a ako to ne napravi, onda ga netko drugi treba maknut, ako ćemo kreirat čistu situaciju. A vrijeme je da počnemo to raditi.“
U roku od 60 dana treba biti sazvana nova Skupština kako bi se popunila mjesta u IO-u. Zasad je jedno prazno, a moguće da ih bude još: „Službeno, još nitko osim mene nije ponudio ostavku, ali nezadovoljnih ima, to je sasvim jasno.“
Stigli smo i do te nesretne Skupštine gdje je trenutno vodstvo dobilo svojevrsni „nokaut“: „Mislim da je Skupština završila tako zbog sastanka IO-a u četvrtak i načina na koji je nakon to sve iskomunicirano. Da je na Izvršnom Odboru bila drugačija atmosfera, bila bi i na Skupštini. Ovako je to bilo samo reakcija na sve to.“
Kontešić je dvije godine i pol u NSŽI-u, a o njihovom radu je samokritičan: „Mislim da ključne stvari nismo riješili. Tu je i moja odgovornost jer sam bio unutra. Po meni, rak rana su suci, tu se trebalo napraviti puno više, jer se ne smije dešavati da utakmice sudi jedan arbitar, uvijek pod krinkom kako ih nema dovoljno. Pa animirajmo, stvorimo više sudaca! Ponavljam, tu sam i ja sukrivac jer sam bio dio tega. Mislim da se moglo puno više napraviti.“
Naš sugovornik smatra da se s odlukom moglo sačekati, a onda mudro ostati suzdržan, jer bi u tom trenutku već Šuker i „proslavio“ pobjedu. Već je pojasnio zbog čega mu glas za Šukera nije najbolje sjeo, a sada nastavlja: „Što je istarski nogomet dobio od Šukera u proteklim godinama?! Smo dobili išta?! Ako nije dosad ništa dao, ni financijski ni po pitanju infrastrukture, nema razloga misliti da sad hoće. Ali, vratimo se na početak – čist obraz nema cijene.“
Za kraj, što i kako dalje: „Sada je loptica na predsjedniku. Čini mi se da ovo nije očekivao, ali reagirati treba. Pretpostavljam da je njegov plan sada čekati da se stvari smire i nastaviti gdje je stao, ali ja nisam mogao dozvoliti da se moje ime vuče po blatu zbog toga što javnost nije upoznata s napravljenim.“
