Nakon Treće i Četvrte lige Zapad sa svojim nogometnim obavezama završili su i županijski ligaši. Manje-više sve je onako kako se i očekivalo pred sam početak prvenstva. Nema ni jedna momčad koja je totalno podbacila ali ni pozitivnog iznenađenja.
Vrh ljestvice su zauzele momčadi koje su najviše i uložile u momčad ove sezone, koje su uglavnom promijenile do pedeset posto igračkog kadra. Prva među njima je Galižana.
Osam pobjeda, tri remija i dva poraza smjestili su ih na čelo ljestvice, sasvim zasluženo. Kad momčad I ŽNL-e ima u svom sastavu, do onda ponajbolje igrače u trećeligaškom klubu onda se to mora odraziti na igru. Konović, Gnip i Imširević imali su glavne role u Medulinu 1921 dok su igrali u III HNL, a preselivši se u Galižanu donijeli su pozitivni pomak.
Da bi se upotpunila slika jesenjeg prvaka njima treba pridodati Kovačevića i Rudana te trenera Milohanovića. No, sada postoji problem, s obzirom da to sve to košta, da li će se ova momčad održati i na proljeće u što postoje ozbiljne sumnje. Nadamo se da hoće jer u suprotnom Galižani se ne bi pisalo dobro.
Samo bod manje imaju Ližnjanci koji su u 13 utakmica pretrpjeli samo jedan poraz, a imaju i najmanje primljenih pogodaka. I oni su dosta ulagali u igrački kadar, a najzvučnije ime je Fedotov. I on se iz III HNL Zapad „spustio“ u županijsku ligu i donio novu dimenziju svojoj momčadi. Ližnjanci su i prije njegovog i dolaska trenera Jurića bili pri vrhu ljestvice ali onda je i kvaliteta lige bila slabija. Treba im čestitati na odličnom rezultatu i iz razloga što imaju jako loše uvjete za rad. Očajni teren i derutne svlačionice nisu na razini njihove igre ali ni lige u kojoj igraju.
Vrsar je loše krenuo u sezonu no kako je liga odmicala polako su se dizali u formi te stali na trećem mjestu sa isto bodova koliko i drugoplasirani. Upitno je, uostalom kao i svi ligaši, koliko žele ići ligu gore, no oni barem imaju, doduše ne sve, uvjete kada bi poželjeli napustiti ovaj rang natjecanja.
Osim što su doveli Hajdarevića, igrača koji posljednjih nekoliko sezona redovito boravi na samom vrhu liste strijelaca, pojačali su se i sa nekoliko igrača porečkog Jadrana te Dračom, čovjekom koji ima osim prve lige iskustva i u internacionalnom nogometu i sve to lijepo, uz pomoć trenera Macana ukomponirali u dobru momčad. Momčad sposobnu da bude prva.
Pula ICI se nakon dvije sezone u II ŽNL vratila u najelitniji rang i odlično „gura“. Da nisu „kiksali“ u Štinjanu dijelili bi prvo mjesto s Galižanom i moglo bi se slobodno reći da su iznenađenje prvenstva. Da im ne leže „male“ utakmice poznatije i pod imenom „lako ćemo“ pokazalo je i zadnje kolo gdje su u Vodnjanu odigrali ispod svake razine.
U „velikim“ su utakmicama bili pravi, pokazali da imaju karakter i da mogu učiniti i preokret. Ostane li im igrački kadar isti onda će se i oni do posljednjeg kola boriti za naslov prvaka.
U Banjolama žale za posljednje dvije minute zadnjeg kola koje su im oduzele diobu prvog mjesto. Samo ih je 120 sekundi dijelilo od velikog uspjeha, no nisu uspjeli. Iako su većinu prvenstva boravili na prva tri mjesta, proljeće će dočekati na petom.
Nije zaostatak od tri boda veliki ali nakon vrlo dobre jeseni krajnji plasman ipak malo kvari dojam. Šesto mjesto „okupirali“su igrači Funtane. Da su planovi bili ponešto drugačiji što se tiče plasmana oni ne skrivaju ali realnost je drugačija.
Braća Žiković i njihov najbolji strijelac Jurić igrali su u granicama svojih mogućnosti koje ih ove sezone mogu dovesti samo do sredine ljestvice. Za nešto više trebati će pojačanje jer je trenutno južna Istra kvalitetnija po tom pitanju. Morali bi popraviti igru u gostima jer samo s domaćim bodovima neće uspjeti do ovosezonskog cilja.
Samo bod manje ima Marčana. I oni su puno uložili u igrački kadar u ovoj sezoni i sigurno su očekivali više. Reći će simpatizeri kluba da im je trener najslabija karika i da su samo zbog njega izgubili nekoliko bodova. Možda je to i točno ali nije nikako i presudno. Braća Mavrić i Pekica te iskusni vratar Vujica bili su dobar zalog na početku sezone ali je stanje na terenu pokazalo nešto sasvim drugo. I oni su za sada“ispod crte“ iako teže da budu iznad. Istina teško je dokučiti od kuda toliko naglašenih ambicija kada se zna da nemaju uvjeta ni za I ZNL.
Veli Vrh definitivno, mada će netko reći suprotno, nije opravdao uloženo u momčad. Dovedeno je puno novih igrača i trener, a rezultata nema. I nisu to igrači koji bi samo trebali popuniti broj, sve su to nogometaši koji su igrali i veće lige ili osvajali naslov prvaka u I ŽNL-i.
Možda je problem što ih ima previše. Svaku utakmicu nekoliko njih ostane izvan zapisnika i koliko god je to dobro toliko je i kontraproduktivno. S obzirom da većina njih trenira i onda se ne pojavi ni među 18 igrača onda to frustrira. Ipak je to županijska liga. Osvojili su manje od pedeset posto bodova i tu se ne može govoriti o uspješnoj polusezoni.
Drugi županijski ligaš iz općine Marčana dolazi iz Krnice. Pomorac je odlično krenuo u sezonu što mu je omogućio nešto povoljniji raspored ali kako se bližio kraj tako su i oni polako tonuli da bi na kraju završili na devetom mjestu sa 17 bodova. Možda bi imali i pokoji više da su bile drugačije okolnosti na gostovanju na Velom Vrhu.
Na spomenutoj utakmici jedan od boljih igrača Pomorca samo u drugom djelu imao je čak 6 velikih prilika ispred protivničkog vratara, našavši se „oči u oči“ s njim. Svaki je put tako traljavo reagirao, čak ni okvir gola nije pogodio pa je to čak izazvao sumnju da to čini namjerno. Svakom se može dogoditi „loš dan“ ali ovaj „loš dan“ ima pozadinu. No ni to im ne bi puno pomoglo, tek bi promijenili mjesto, upravo sa Velim Vrhom.
Poput Pomorca i momčad iz Potpićna uraganski je krenula u novu sezonu i bili su iznenađenje lige u prvim kolima. Tada su u sastavu imali i Patrika Drndića koji je u međuvremenu promijenio kontinent pa su uslijed toga, ali i težeg rasporeda, polako padali sve do desetog mjesta.
Daju jako malo golova, kad pobjede onda je to minimalno – a gube s većom gol razlikom pa ne treba čuditi -9. S obzirom da se liga širi a ispod njih postoje najmanje tri momčadi koje ih do kraja sezone bodovno neće dostići onda mogu igrati mirno i bez pritiska. No isto tako moraju početi razmišljati o novoj sezoni kada će liga biti neusporedivo jača.
Smoljanci Sloboda nikako da se snađe na svom novom igralištu. Čak će neki zlonamjerni kritičari reći da stalno igraju na gostovanju s obzirom da je za njih samo igralište u Smoljancima domaće. Svatko to i malo prati ovu ligu nekoliko godina u nazad zna da je Smoljancima veliki saveznik bio izrazito loš teren na kojem se gosti nisu ni snašli, a već bi bili u rezultatskom minusu.
Na žalost, po njih, sada igraju na neusporedivo boljem terenu, širem, većem, kvalitetnijem i tu više nemaju onakvu početnu prednost. Koliko im je značio trener-igrač Božac pokazuje ovogodišnji rezultatski saldo. Bez njega nisu ni sjena momčadi od prošle sezone.
Ostanu li na ovom mjestu do kraja biti će to uspjeh s obzirom na mladu momčad koju uz sve to prate još i nedaće. Do samog početka prvenstva nisu imali vratara a nakon što su ga doveli on se ozlijedio slomivši prst. Na gol je dva puta morao igrač, a sve ostalo branio je junior što nije dostatno za ovu ligu.
Buzet je tipično domaćinska momčad i sve bodove osvajaju na svom terenu. Već dugi niz godina „životare“ na samom dnu lige pa je tako i ove godine. Posljednje kolo i dolazak na utakmicu sa samo osam igrača govori da neke stvari u najsjevernijem klubu lige ne štimaju.
Što reći o Štinjanu koji je u 13 utakmica došao do jednog jedinog boda, odigravši bez pogodaka domaću utakmicu? Bez treninga, sa samo jedanaest ili dvanaest igrača u zapisniku nisu ni mogli bolje. Zanimljiva je činjenica da su skoro pa svako iduće kolo imali nekoliko novo registriranih igrača i tako upotpunjavali prazninu u zapisniku. Igrači koji su ostali do posljednjeg kola najavili su odlazak iz kluba pa će biti zanimljivo vidjeti kako će momčad izgledati na proljeće.
Posljednji na ljestvici su igrači iz Vodnjana koji imaju – 2 boda. Počeli su s minus 6 zbog grijeha iz prošle sezone, a nakon pobjede nad Štinjanom i podjele bodova sa Pomorcem došli do – 2. Gol razlika od čak – 53 dovoljno govori o kakvoj se momčadi radi. Vjerojatno bi u takvom sastavu imali problema i u najnižem stupnju takmičenja.
Puno igrača u Vodnjanu nije igralo nogomet nekoliko godina pa su se reaktivirali, puno njih je premlado, bez iskustva, pa kada se sve to zbroji i oduzme onda se od njih ni nije moglo očekivati nešto više. Ulože li malo napora, pod uvjetom da ispada samo posljednji, mogli bi čak i ostati u ligi.
No, nije nemoguće i da nema ispadanja pa bi to bio samo produžetak agonije nogometa u Vodnjanu.
Add Comment