Kako je krenulo finale između Jannika Sinnera i Carlosa Alcaraza, odmah je po kvaliteti bilo vidljivo da je to najjače finale u povijesti Umaga. Jače i od ovogodišnje turističke sezone.

Ali, rezultatska drama potrajala je manje od seta i pol, krahirala je poput kriptovaluta. Uglavnom, samo su dvojica junaka obranili svoje naslove u Umagu (Thomas Muster, Carlos Moya), a tako je ostalo i nakon sinoćnjeg meča.

Također, tek treći put u finalu su se sastali prvi i drugi nositelj (1990: Prpić-Ivanišević, 2000: Rios-Puerta). Tribine teško da su ikad bile toliko ispunjene bez obzira što se i u prošlosti već govorilo da ni igla ne bi stala te je sve bilo spremno za praznik tenisa.

Prvi set prošao je začudo bez ijedne break lopte. Nestvarno, s obzirom da se radi o zemljanoj podlozi. Pa dokle tako, vjerojatno su pomislili gledatelji. Poeni na reternu osvajali su se na kapaljku gotovo onoliko malo koliko se na kapaljku povećavaju mirovine u Hrvatskoj te su obojica ostali glatko ispod 30% osvojenih poena na reternu.

Štoviše, u cijelom setu samo smo jednom vidjeli izjednačenje, a i to je bio traljavi plod „žute minute“ kad je Sinner pri vodstvu 40/15 odservirao dvije duple servis greške za redom. Ne brinite, nije zaglavio večer prije u obližnjem disku iz kojeg trešte cajke („Mediteran kakav je nekad bio“), već je odmoran stigao na meč.

Zato je odmah to ispravio s dva sjajna servisa koja Alcaraz nije uspio vratiti na teren. Tie break nije dugo prolazio u sličnom tonu jer je Carlito brzo iznenadio Sinnera, prvo fantastičnim retern winnerom koji je prozujao kao BMW autobahnom, a potom i kraćenom loptom nakon koje Sinner nije imao kontrolu nad poenom. Tako je Alcaraz brzo poveo 5:1.

Borbeni Sinner uspio je mic po mic to anulirati te doći u priliku da servira za 6:6. Napao je Alcaraza svom snagom, toliko da su se žice na reketu poželjele što prije umiroviti, Carlos je jedva zahvatio forehand sliceom loptu te je ona time nezgodno skraćena pala Sinneru na teren u blizini mreže, a ovaj ju je pacerskim poluvolejem poslao u mrežu. Nakon ovakvog seta koji je završio 7:6 i prošao bez break lopti, malo je reći da je nastavak bio rezultatski šokantno jednosmjeran.

No, krenimo redom. Već u prvom servis gemu Sinnera u drugom setu Alcaraz bježi na obećavajućih 0/40. Međutim obećanja su često varljiva, pa je uporni Sinner odigrao vrhunski te izborio izjednačenje. Ni to nije bilo dovoljno, morao je spasiti još dvije break lopte da bi konačno preživio taj gem i izjednačio na 1:1. Moglo bi se reći da je to prelomilo meč, što je i Sinner apostrofirao nakon meča.

Nakon toga vidjeli smo praktički zadnje trzaje Alcaraza. Poput ribe na izdisaju, izgubio je servis gem dobrahno zapalivši time nadobudne talijanske navijače i potom propustio dvije break lopte za 2:2. Do kraja seta izgubio je i iduća dva servis gema (1:6). U ovom setu Alcaraz je pao na samo 39% osvojenih poena na servisu što je malo bolje od kote na koju se spustila akumulacija Butoniga tijekom srpnja.

Zadnji trzaj Alcaraza dogodio se u trećem setu kad je propustio break loptu pri 1:1. Poeni u ovom gemu bili su ujedno jedini koje je osvojio na Sinnerov servis u trećem setu (ukupno samo četiri od 22 poena na reternu). Do kraja nije osvojio ni jedan gem, a poraz je ubrzao velikim brojem grešaka te je izgledalo da ne može zadržati loptu na terenu više od dva-tri udarca.

Treba reći da je svemu zasigurno kumovala užarena atmosfera na tribinama gdje su osjetno prevladali talijanski navijači. Kroz meč sve su snažnije bodrili Sinnera gromoglasnim „Jannik, Jannik“  i drugim sloganima te je atmosfera bila gotovo kao da Alcaraz gostuje kod Italije u Davis Cupu. Ovo je finale još jedan komadić mozaika teniskog odrastanja i Alcaraza i Sinnera te zato ne treba Carlosu ovaj poraz previše uzeti k srcu. Uostalom, i prošli vikend igrao je finale (Hamburg) te će samo ove sezone sigurno premašiti brojku od 60 pobjeda. Na kraju, finale je ponudilo dokaz kvalitete ovih igrača, a ne samo obećanja.

Šesti je to ATP naslov za Sinnera, prvi u 2022. godini. Nakon Fabija Fogninija i Marca Cecchinata on je treći Talijan s naslovom u Umagu. Talijani su obilježili ovaj Umag, osim pobjednika singla imaju i dva polufinalista te pobjednike parova. Ujedno, prvi put od 2011. godine vidjeli smo da se u finalu igraju tri setova.

Biti će zanimljivo pratiti kako će se dalje razvijati sezona za Alcaraza i Sinnera, ali i za polufinaliste Franca Agamenonea i Giulija Zeppierija koji su su do polufinala došli obojica ostvarivši prve tri pobjede na Touru u karijeri. Dobro vino treba odležati, pa tako će i Umag „odležati“ godinu dana do idućeg izdanja kad se nadamo novim velikim pričama i, naravno, povratku Alcaraza i Sinnera.