Kada odigraš dobru utakmicu, a izgubiš, najčešće si razočaran. Kada odigraš dobru utakmicu, a pobijediš, sretan si. No, kao pobjednik budeš razočaran napisima koje smatraš tendecioznima i sa lošom namjerom napisanih. Pa da podvučemo crtu!
IstraSport je portal kojega uređujete Vi, isključivo Vi. Nemogućnost nazočnosti na svakoj utakmici je nešto što je nama sasvim normalno, no Vi nam pomažete da budemo objektivni. Za IstraSport radite svi Vi koji prisustvujete na Vašim nogometnim susretima, a mi Vam vjerujemo, jer nema razloga da bude drukčije.
Nametnula se potreba nakon odigrane utakmice Nehaja i Buja da je i mi pogledamo i damo svoj “konačni sud”, a ponukani time da i sa jedne i sa druge strane ima razočaranih. No, razočaranje ni jednima ni drugima nije potrebno. A mi se ovim putem ispričavamo svim ljubiteljima Nehaja što neke naše riječi nismo stavili pod navodnike. Naime, na samom susretu naša je tvrdnja bila da je dosuđeno 150 prekršaja, a od toga 125 za Nehaj. Ona je neistinita. Trebala je biti pod znacima navoda.
Na okončanom susretu dosuđeno je 58 prekršaja, od čega 41 za domaćina i 17 za goste. To je činjenica.
Ono što je odlučilo utakmicu je pogodak Nehaja nakon pola sata igre. Glavni sudac susreta Matej Bezelj dosudio je ispravno prekršaj Denisa Mehmedagića nad Paolom Brnjom, no zaboravio je pritom, samo dvije sekunde ranije dosuditi kontra prekršaj i to Tina Lagumdžije nad Mehmedagićem. U nastavku te situacije dolazi do kontakta Mehmedagića i Brnje, a iz tog prekida Nehaj dolazi do pobjede.
Nitko Bujama nije kriv što su njihovi momci “zaspali” kod tog prekida pa je gol Nehaja regularan, no uz prethodnu napomenu o prekršaju nad Mehmedagićem koja stoji i nakon odgledanog dvoboja. Dosuđeni prekršaj za Nehaj prva je greška glavnog suca utakmice.
Nadalje, spomenuli smo i činjenicu kako je za Nehaj sudac Bezelj dosudio nepostojeći jedanaesterac. Sada biste trebali spoznati jednu drugu stvar, a ta je da, na žalost, sudačka organizacija, ali i njeni suci sami i dalje ulaze u pojam koji se zove “kompenzacija”. Za nogomet je to pogubno.
Gledajući snimku navedenog igranja rukom od strane Denia Damjanića, i dalje nam se čini da je udarac koji je, da se razumijemo, išao u mrežu gostiju, Damjanić spriječio ramenom. No, isti je igrač samo dvije minute ranije prilikom kornera domaćina, evidentno igrao rukom, no glavni sudac utakmice ostao je nijem, a trebao je dosuditi najstrožu kaznu za domaćina.
Nakon toga podlijegao je vici sa tribine i za opisanu Damjanićevu reakciju dvije minute kasnije kaznio Buje najstrožom kaznom. No, pravda nekada ipak bude zadovoljena, pa je Milanović osujetio ovaj senjski pokušaj.
I u konačnici, još jedna velika greška glavnoga suca koji, da tako kažemo, “pikira” na visok nivo suđenja u Hrvata, dogodila se oko desete minute susreta. Mihajlo Bojić sa visokom je podignutom nogom u domaćem šesnaestercu bio mnogo bliži lopti od senjskoga obrambenog igrača koji ga je nakon toga srušio, no Bezelj ipak dosuđuje kontra-faul i bujskog napadača nagrađuje žutim kartonom zbog opasne igre. Naša bi odluka bila ipak malo drukčija.
Da se razumijemo, Nehaj i Buje odigrali su sasvim solidan susret u kojemu je najgori sudionik bio upravo glavni djelitelj pravde.
