Srpanj je za hrvatski sport bio fantastičan. Osim što su Vatreni stigli do svjetskog srebra, a mladi košarkaši uspjeli stići do finala još jednog velikog natjecanja, rukometaši reprezentacije gluhih obranili su naslov svjetskih prvaka u Brazilu.
Izbornik Mario Sirotić predvodio je tu generaciju do zlata: „Početkom godine sam postao izbornikom, a moram reći da smo odradili ozbiljne pripreme. Devet dana u Delnicama, osam u Jastrebarskom, a onda i deset dana u Brazilu.“
SP su odradili gotovo bez ikakvih problema, samo je Rusija, koliko-toliko, parirala: „Mislim da su nam mogli nauditi da su se drugačije posložili i donijeli neke druge odluke. Imaju dva igrača koja bi kod nas sigurno igrala Premijer HMRL, odlična dva vanjska pucača, ali mi smo imali širi repertoar kvalitete. Predvodili su nas Oliver Lušić i Tomislav Bošnjak, logično, ali i ostali, prije svih Glumac iz Ivanića, su dali svoj veliki obol.“
Put u Brazil nije nešto na što su ovi dečki naviknuti: „A, pazite, to je 36 sati puta, došli smo u zimu, dvorane se tamo ne griju, ako je vani 18 ili četiri stupnjeva, približno je i u dvorani, tako da je bilo dana kad smo se smrzavali u njoj. Također, nitko osim Bošnjaka nije profesionalac, pa dečki nisu naviknuti ni na dva treninga dnevno, ali su sve odradili sjajno.“
Za kraj, malo i osobno o izborniku kojeg s pravom „svojataju“ dva grada – Umag i Buzet: „Cijeli život sam tu negdje između. Naime, moji roditelji su s Buzeštine odakle su 1955. preselili u Umag, a kako sam se ja rodio godinu kasnije, cijeli moj život sam Umažanin. No, kako na Buzeštini imam ‘starinu’, a tamo i radim posljednjih 15 godina, smatram i to svojim gradom.“
Zašto ga, između ostalog, Buzećani cijene možda najbolje opisuje Sirotićev odgovor na naše pitanje hoće li napokon na zasluženi odmor: „Naravno da ne. Ja sam tajnik buzetske Sportske zajednice, nije me bilo na poslu mjesec dana, čeka me jako puno posla. Ali, nije mi problem, sport je moj život.“
