Kažu da je važnije tko kaže, nego što.
Nenad Damijanić je jedan od onih koji u Žminju itekako ima što za reć, kada je u pitanju nogomet. Toliko je puta razveselio Žminjce na tribinama, zabijavši u voljenom klubu.
I sada je član veterana, godinama nosi dres žminjskog nogometnog ponosa i da je poštenja, netko bi bio okupio te ljude i pitao ih – „ča ćemo“?
Damijanić je danas objavio na društvenim mrežama poruku koja pokazuje da često razum ne stanuje u Žminju.
„Od svega općinskega prostora, jušto dio igrališta je falilo. Boli me više stvari va te priče. Prva je – NK Žminj, 180 članova, plus roditelji, simpatizeri i navijači… Godinama se govori da gre škola u rekonstrukciju, a automatski i nogometni klub snosi posljedice. Nič ni bilo poduzeto u vezi tega. Sad kad su ogradili građevinari igralište, brzo se dopeljalo kontejneri da moremo prenes stvari“, razočarano djeluje Damijanić pa nastavlja:
„Dica treniraj kade rivajo, struji nimamo, vodi nimamo. Uglavnom brižno, kao najveći siroti“, poentira.
Damijanić se na kraju osvrnuo i na školski dio.
Posebno ga zabrinjava položaj djece koja pohađaju školu. Usred školske godine prisiljena su na preseljenje, a dva razreda nastavu će pohađati u poslijepodnevnim satima tijekom sljedeće dvije godine. Time im se, u osjetljivom razdoblju odrastanja, uskraćuje dio kvalitete života i školovanja koji bi im trebao biti zajamčen.
Dodatno mu se nameće pitanje zašto nije iskorišten prostor škole u Ceru, koji zjapi prazan, te zašto se nije omogućilo da djeca nastavu pohađaju u jutarnjem terminu, u primjerenim uvjetima.
Sve u svemu, ok, politika i odluke, ali ovo što se napravilo u Žminju je jedan „rusvaj“, bez logike i previše razuma.
