Kada u rosteru momčadi imate igrače poput Frane Jelenića, Saše Uroševića, Davora Licarda, Edia Ljubasa i Tonia Pavića, onda je jasno kako ti ambicije u sezoni moraju biti izuzetno visoke, neovisno o rangu u kojemu se natječeš. A ta je ambicija ove jeseni na Šaraji itekeko opravdana.
Imali su Ližnjanci pod vodstvom trenera Zorana Moravca tjedan dana duže vremena za pripremu sezone, obzirom da su u prvom kolu bili slobodni, a svoj put ka naslovu jesenskog prvaka započeli su domaćom pobjedom protiv vineške Iskre. No, već sljedeće kolo donijelo je prve probleme…
U susret kod Potpićna, Ližnjanci su krenuli kao izraziti favoriti, no domaća se momčad vratila nakon vodstva gostiju od 1:3 te je okončalo podjelom bodova u golijadi (4:4), no društvo sa Šaraje bilo je razočarano sudačkom izvedbom u tom susretu, pa su na neko vrijeme ostali bez prvog čovjeka struke.
Razvidan je bio taj problem i sljedeće kolo kada je sa Šaraje pun plijen odnio Vrsar, pa se nakon tog poraza činilo kako ni ova godina neće donijeti ostvarenje ambicija agilnom predsjedniku društva sa Šaraje. No, prevarili smo se i mi, ali i svi oni koji su tako mislili.
Stisnuli su Ližnjanci zube i u narednom period pokazali kako kvaliteta kojom raspolažu mora biti presudna te kako će ova jesen za njih biti izrazito uspješna. Poraženi su doduše u derbiju kola kod Funtane i posijali još dva neplanirana boda u remiju sa pulskom Istrom, no sve su ostale susrete slavili i u konačnici više no zasluženo, temeljem gol razlike osigurali jesenski naslov prvaka.
Petorica navedenih u prvoj rečenici zasigurno spadaju u kostur ližnjanske momčadi i bez njih ližnjanski bi uspjeh bio apsolutno nemoguć, no ona pozitiva i ona energija koju svojoj momčadi daje kapetan Dino Balde, definitivno je ključna činjenica uspješne ližnjanske polusezone.
Razvidno je to bilo i u posljednjem susretu jeseni u kojemu su momci sa Šaraje slavili na Suhači, gdje je na “neprirodnoj” poziciji igrao ližnjanski kapetan, no i u tom je susretu pokazao zašto ova momčad izuzetno ovisi o njemu i njegovoj energiji. I tako je tome već dugi niz godina na čemu Dinu svakako treba izreći posebne čestitke.
Trener Zoran Moravac, uz odličan jesenski rezultat može biti ponosan i na činjenicu kako je istarski nogomet oplemenio sa nekolicinom mladih igrača. U prvome redu tu mislimo na osamnaestogodišnjeg Jana Ramića, ali i na sedamnaestogodišnjeg vratara Danijela Percana koji su objeručke prihvatili dodijeljene važne uloge u ližnjanskoj momčadi.
Dodamo li njima dvojici i godinu dana starijeg Alessia Vrbanca koji je također u mnogo navrata iskazao svoje kvalitete, mišljenja smo da su nakon odlično odrađene jeseni, momci sa Šaraje spremni istu stvar ponoviti i na proljeće. No, da će im biti lako, neće. Konkurencija je na korak do njih, ali i zastrašujuća je…
