Toni je nogometni sudac, u subotu je sudio s kolegama savezni rang. Već sljedeći dan taj njegov kolega bio je u dresu, a Toni je sudio baš njemu, kao da se ne poznaju, ustvari, morao je suditi kao da se ne poznaju. Hoće li na njega gledati kao i na ostale sudionike susreta? On će reći da hoće, ali neće jer to nije prirodno.

Silvio je isto sudac, u subotu je sudio utakmicu saveznog ranga. Već sljedeći dan ‘spustio’ se na županijski nivo i arbitrirao susret u kojem je njegov jučerašnji delegat bio predstavnik kluba. Taj isti delegat ga je dan prije  ocijenio i ubuduće će ga ocjenjivati. Hoće li Silvio suditi neutralno ako mu je na jednoj od klupa čovjek o kojem ovisi njegova sudačka karijera? On će reći da hoće, ali neće jer to nije prirodno.

Josip je delegat, u subotu je bio vrhovni nadzornik utakmice u kojoj je sudio njegov sin (ili kćer), a nekoliko dana ranije njegov nećak. Dobili su super ocjene za suđenje i prije početka susreta, a realno nije to zaslužio. Može li Josip biti objektivan? On će reći da može,  no ne može, jer to nije prirodno.

Taj isti Josip je u nedjelju bio na susretu koji je prekinut odlukom suca zbog nesportskog ponašanja igraća domaće momčadi. Josip je na utakmicu došao pješke. Hoće li on biti objektivan prema domaćinu? On će reći da tu nema dvojbe, no neće jer to  nije prirodno.

To su samo neki primjeri koji se događaju na utakmicama NSŽI-ja. Istina za volju nigdje se u pravilnicima i propozicijama ne navodi da je to zabranjeno, a logika govori da ono što nije zabranjeno,  posve je dozvoljeno.

Moral?

To je sustav nepisanih društvenih normi što određuju način ponašanja u određenoj društvenoj skupini, a zasnivaju se na običajima i na općenito prihvaćenim mjerilima vrjednovanja postupaka sa stajališta načela „dobra“ ili “zla“.

No,  kako se riječ moral ne spominje u pravilnicima i propozicijama NSŽI-ja, nema potrebe da ga se i koristi koliko kod bili čudni gore spomenuti primjeri.

(tekst čitatelja, podaci poznati redakciji)