Deset klubova u službenom natjecanju koji su svoje utakmice odigrali dvokružno, jasno daje do znanja kako je ovaj rang natjecanja zaslužio odlazak u povijest. Neovisno o tome što u ovom rangu zaista ima ozbiljnih klubova u budućnosti bi trebalo napraviti sve da im se omogući i ozbiljnije natjecanje, sa više utakmica u nogama tijekom sezone. Ovih 18 kola premalo je, zaista je premalo.
Dodamo li k tome i činjenicu da su izmjene tijekom susreta “leteće” što dodatno pokazuje neozbiljnost, možemo se samo nadati da će se neke stvari, barem te koje se tiču izmjena apsolvirati i poslati u prošlost već ove godine.
Na zadnjem mjestu prvenstvene ljestvice svoje je nadmetanje okončao Šišan, što je i bilo očekivano, a nešto malo iznad njih, sa nešto malo boljim bodovnim učinkom sezonu su okončali Manjadvorci. Uzmemo li u obzir činjenicu da su u Kujićima jedva i započeli sezonu, ne želeći spajanje sa Barbanom, onda je momčad Đenara Lanče na kraju sigurno i zadovoljna.
Svi ostali županijski trećeligaši počevši od Galižane, pa sve do osvajača naslova Peroja, pokazali su zaista da imaju i igrački kadar, da imaju i volju za natjecanjem, te da zavrijeđuju respekt u svakom smislu te riječi.
Tako je Cement bio jedna od najbrojnijih momčadi u ovom rangu, Polet se stabilizirao do kraja nakon prošlogodišnjeg istupanja iz 2. ŽNL, Barban 2013 je potpuno konsolidirana sredina, dok su Raša 1938, Valdebek i Valbandon, gotovo do zadnjega kola bili u opciji osvajanja naslova prvaka.
Naravno, nisu previše zadovoljni ni u Raši ni u Valdebeku, koji je bio jesenski prvak, no pokazali su da su ozbiljne momčadi i da zaslužuju ozbiljnije bavljenje seniorskim nogometom. No, do toga je ove godine uspio stići Peroj o kojemu ćemo posebnu priču donijeti tijekom sutrašnjeg dana…
