Čitajući komentare, ali i tekst kolege, smatram da je krajnje vrijeme da se nešto „dogovorimo“. Vrijeme „natjeravanja“ sudaca po terenu i fotografije koje nas zabavljaju na stranici „seoski fudbal“ moraju biti iza nas. Naše društvo, Istra u 2022. godini, mora biti iznad toga.
Nažalost, dojam je da mnogi misle da je u redu vrijeđati, pljuvati i napadati suca, jer – „to je draž i tako normalno“. Da li je ikome jasno da klub koji je činjenično (dakle, ne jer autor teksta nekoga ne voli, nego činjenično) potaknuo nemile scene nije ni u jednoj rečenici osudio ponašanje svojih igrača. Dakle, napisao “da, sudac je budala, ali nismo ni bili idealnog ponašanja”. Karikiram, ali shvaćate…
Ovo što se dogodilo na Vinežu je ekvivalent situaciji kada se siluje mlađa ženska osoba, a onda netko kaže – „a zašto je nosila minicu“. Dakle, ne osuđujemo ljude koji su vrijeđali i pljuvali, već onoga tko je, prema nečijem mišljenju, prerano prekinuo utakmicu.
Dolazimo do toga da suci na terenima nisu sigurni. A, možemo okretati priču koliko želimo, atmosfera je tog dana bila namjerno naelektrizirana. To je godinama unatrag imalo smisla – dolazi nam momčad koja je kvalitetom bolja od nas, ali igramo doma, malo prepadni suca, malo uđi oštrije i evo nas na 50%-50%.
Kako drugačije objasniti situaciju iz 13. minute – ej, 13. minute, nismo još ni vrući, kada domaći veznjak viče na suca da mu stoji na putu. Da vas ne zbuni – nisu bili u uskoj uličici, nego na terenu nogometnom. Radi se o iskusnom igraču i on to radi svjesno – pritisak od prve minute. Imamo u Istri još takvih primjera. Jedan trećeligaš morao je smijeniti trenera jer se ovaj u jednom trenutku počeo više baviti sucima i pritiskom na domaćem terenu, nego nogometom.
Da bi stvar bila gora – sudac nedjeljne utakmice NIJE PREKRŠIO Pravila nogometne igre. Apsolutno sve, ali sve je napravio po pravilima. Čak i prekid utakmice nije greška, iako se možemo složiti da je rano donio odluku o tome. Ali, nije prekršio PNI! To nije rekao onaj debilni novinar što ne voli Iskru, nego apsolutno svi koji o tome brinu.
Dakle, da se dogovorimo:
NIJE NORMALNO vrijeđati suca.
NIJE NORMALNO sucu govoriti da neće izaći s terena.
NIJE NORMALNO sucu prijetiti da ćete ga prebiti.
NIJE NORMALNO pljuvati suca.
Naravno, i ovaj će tekst pojedinci shvatiti kao napad na jedan klub, ali moje javno djelovanje se po pitanju (nogometne) kulture nije promijenilo milimetra od prvog dana.
Primjer, gotovo sam uvjeren da Ajdin Trumić, prvotimac Iskre, misli da sam budala. Ali, u komentaru nakon utakmice je na kulturan i razuman način iskazao svoje mišljenje. Čak me nije ni uvrijedio. To je put kojim svi klubovi trebaju ići. Možeš se ne slagati sa sucem/novinarom ili nekim trećim, ali moraš biti kulturan. Ajdin je ogledni primjer fantastičnog kućnog odgoja i zauvijek ću kao novinar braniti pravo da takvi smiju reći što god žele.
Ali, nažalost, ima i pojedinaca koji na pogrebu, da – tijekom pogreba, drže ‘predavanja’ o tome kako netko ne voli neki klub. Ti bi držali moralne prodike.
Mediji su ti koji moraju zagovarati kulturu na nogometnim terenima. Nemojmo kao društvo dozvoliti da se vratimo u vremena kad je domaćin bio u ogromnoj prednosti jer sudac nije znao kroz koji kukuruz treba bježati. Budimo civilizirani. To je minimum.
I ono što mi najviše smeta u cijeloj priči, ali najviše. Zaboravili smo se igrati. Nogometaši Iskre Vinež su svojim treninzima, trudom i kvalitetom doveli sebe u situaciju da ne moraju strahovati za rezultat, već mogu mirno odigrati sezonu do kraja. Zabavljati se, u onom najčišćem obliku. Bez tenzija i pritiska.
Ali, svi mi ponekad zaboravimo što je poanta. Nogomet je igra. I u ovim ligama – rekreacija. Svaki put kad izađete na teren, zapamtite da je to igra.
