Kad se baviš javnim poslom, moraš prihvatiti kritike. Ponekad, kad napišeš tekst, jave se pojedinci koji te upute na to je li tekst bio kvalitetan. Više od jednom sam od vlastitih čitatelja dobio „po prstima“ i od toga ne treba bježati, svi mi koji se bavimo novinarstvom ponekad uletimo „u nekošeno“.
Međutim, na sreću, vrlo često tekstovi poprime i pozitivne note pa čovjeka razveseli poneko „bravo“, pa makar bilo od neutralnih promatrača. Ali, teško se sjetiti kada mi se nakon jednog teksta javio ovoliki broj ljudi koji rade u klubovima.
Kako je danas bio „gužvast“ dan, na poruke „čestitam na članku“ ili „neka si ga“ odgovarao sam kurtoazno i s poštovanjem, ali sada kada je stigla posljednja, odlučio sam pobrojati koliko je tih bilo.
Sveukupno, predstavnici iz 11 nogometnih klubova u tri županije javilo se kako bi pohvalilo tekst naslova „POGLED S UČKE | Da, da, to mi je netko danas rekao“.
Da se razumijemo, neke od njih čak nismo imali ni memorirane, dakle, nemamo apsolutno nikakve odnose, a kamoli dobre. Ali, valjda su osjetili kako je napokon netko s njima „u borbi“ protiv indolentnosti, nemara i nebrige.
Međutim, IstraSport može biti Vaš glas, ali nažalost, samo to. Vi, klubovi (predstavnici, naravno), ste ti koji morate shvatiti da savezni djelatnici nisu vaši „šefovi“ i da su oni tu zbog vas, ne obrnuto. Brojka od 11 nezadovoljnih djelatnika klubova u tri županije pri NS Rijeka je zaista mnogo. Samo četiri su iz Istre, nota bene.
Ako kažemo da kadete i juniore u NS Rijeka ima 18 klubova, a od toga se njih 11 javilo porukom u kojem se da naslutiti nezadovoljstvo, onda je to ogroman i ozbiljan problem. Zamislite da je od 311 tisuća različitih posjetitelja IstraSporta, našim radom nezadovoljno minimalno njih 189 tisuća – eto toliko iznosi 60%, što je 11 od 18.
Klubovi, na svim razinama, moraju shvatiti kako sami odlučuju o tome hoće li biti potlačeni. Ako netko predloži „plenum mladeži“ u Rijeci za riječke klubove, a u Puli za istarske, netko se mora dignuti i reći – „alo, majstore, to što ti ‘valjaš’ nema ni gram smisla“. Poanta plenuma (svakog) je da smo svi zajedno i da se odluke donesu – zajednički.
Ali, nemojmo biti naivni, kada smo podijeljeni, jedni u Rijeci, drugi u Puli, onda se Istrijanima podvali ona „ma pusti, to Riječani uvijek nešto kompliciraju“, a Riječanima slična „ma pusti, to Istrijani uvijek nešto motaju“. Podijeli, pa vladaj.
Zato, nažalost, osim dizanja ega novinarima, poruke s pohvalama i čestitkama (iako se na njima jako zahvaljujem) nemaju pretjerane koristi za klubove. Ali, taj problem imamo i u cijelom društvu. Pasivnost nas košta skupo, na svim poljima i razinama.
