Kada te netko ismijava i ruga ti se, onda ti postane svejedno. I onda počneš pisati imenom i prezimenom, što ne radiš gotovo nikad i nije baš kulturno, jer se radi o privatnoj konverzaciji.
Goran Krneta, sudac iz Umaga, s kojim nemam nikakav pretjerano dobar odnos, čisto korektan, prije tjedan dana poslao je kratku poruku u kojem izražava respekt jer se na IstraSportu često afirmativno i pohvalno piše o sucima.
Oprosti Goran unaprijed i unatrag, svjesno radim stvar za koju mislim da nije u redu, ali stvarno mi je svega dosta.
Drago mi je da su i sami suci počeli primjećivati kako je s godinama IstraSport postao svojevrsni obrambeni bedem za suce s ljudske strane – svi mogu pogriješiti, smanjimo tenzije, budimo kulturni…
Ja i dalje mislim da je to ispravno. Ali, očito sam u krivu. Što si pristojniji i obazriviji, to te valjda s većim guštom ismijavaju.
Kolege treneri, također „prijatelji“, najnormalnije pričaju kako si „divljao i vrijeđao“. I to dok postoji snimka na kojoj se jasno čuje tko konstantno smiruje svoje igrače i bez ijedne uvrede ikome privodi utakmicu kraju na maksimalno fer i korektan način, pogotovo za jednog ponosnog stanovnika Istre iz ruralne sredine u kojoj je traktor ponos.
Udaraju tvoje igrače, spominju im članove obitelji, a tebe boli želudac kad gledaš snimku. I to se sve ne vidi i ne čuje. Ali, se dosuđuju crveni kartoni sa 70 metara udaljenosti.
Ničija svijeća nije do zore gorila. Neće ni naša. Ali, vero, neće ni vaša.
Veselimo se zaokretu uređivačku politike IstraSporta. Dragi igrači, klubovi i treneri, ispričavamo se na periodu iza nas, i u vašu obranu treba netko stati.
S gospodom gospodski, s kurvama kurvanjski.
