Home ISTRA Futsal VELIKI INTERVJU | 2/2 | Goran Mihovilović: „Segment suđenja je bio daleko...

VELIKI INTERVJU | 2/2 | Goran Mihovilović: „Segment suđenja je bio daleko od razine turnira i možda je došlo vrijeme za neka drugačija rješenja“

Goran Mihovilović na papiru je tajnik Futsal Pule Stanoinvest, ali u praksi ipak nešto više od toga. Također, još uvijek, jer mu u NSŽI-u nisu još obradili ostavku, član Izvršnog odbora Nogometnog saveza županije Istarske.

O futsalu, Ulici, prvoligašu i prvoj ligi, nogometu, biznisu i turizmu, popričali smo bez persiranja s Goranom na kraju tekuće godine. Morali smo intervju podijeliti u dva dijela, nismo znali što ‘izbaciti’, a na kraju ‘ćakule’ smo shvatili da smo predugi.

Istra 1961. Kako to da Muntić i Šišan imaju suradnju s njima, a neki drugi klubovi poput Vas – ne? Kakav je vaš odnos s Istrom 1961? Kažu da bi i oni počeli malo futsal ili kako se ono kaže, „na male branke“?

Nemamo odnos sa Istrom 1961, nikada s tim ljudima ni kavu nismo popili. Valjda mi ne možemo stvoriti nekog igrača za njih pa ih to ne zanima. Naše su sportske i poslovne politike drugačije pa je teško da bi išta mogli pametno zaključiti. Razočaralo me da se nisu pojavili na Mini Ulici U15 ove godine, imaju more djece svih godišta, deset za u dvoranu bi našli koja žele.

Tako se odnosi ne stvaraju. Dovoljno je reći da nikada nismo sjeli i pogledali rasporede da izbjegnemo igranje isti dan. Ja im želim uspjeh, neka igraju i oni Europu, nadam se da mogu na terenu 90 minuta odigrati bar petorica Puležana ili Istrijana, da ih se istrpi i da dokažu da ima talenata i kod nas, ali o i moraju igrati da bi postali igrači, čak i nakon kardinalnih grešaka. Naša su vrata uvijek otvorena za svaki ravnopravan razgovor.

Možemo ispričati ovdje i jednu anegdotu koja se ponavlja ovih dana jer nas ljudi zovu kako bi to provjerili. Ljetos sam pogledao predstavu „Istrijanske navade“ i vidio da je tekst za istu napisao Goran Mihovilović pa sam te nazvao da ti ispričam kako se tip zove identično kao i ti. Otkrij sad svima – što ti je taj u rodu?

Pisanje predstava je nešto što je donijela korona. Kada ti je dosadno, a imaš u sebi stvaralački nemir, onda se upustiš u takvu ludost. Glumci u Naranči su gradska zlatnina, njihov talent i stvaralački potencijal je čudo.

Uživam s njima, nažalost ne posvećujem se tome dovoljno i jako mi je žao zbog toga. Ali sam ponosan da sam mikro djelić njihove priče, oni su moja dva teksta stavili na daske i odigrali preko 70 puta ukupno, za te dvije predstave dobili od grada 50.000 kuna sve skupa, a zaradili svojim talentom preko pola milijuna.

Dokaz da i kultura može biti profitabilna, ako znaš što publika želi. Hvala im na prilici da pišem, da čakavštinu zadržimo kao naše kulturno blago, što su mi dali priliku nasmijati ljude. I u kulturi treba početi podupirati rezultate, ne postojanje i vjerujem da će doći i do toga. Uskoro izlazi i najava za treći tekst, malo kasnim sa rokovima, ali ne odustajem.

Ja sam bogat čovjek jer i u sportu i u kulturi radim sa najboljim gradskim talentima, to je privilegija kakvu ima jako malo ljudi. Ako vam je do smijeha, do komičnog prikaza onoga što je Istra postala danas, dođite na ‘Istrijanske Navade’, baš svaki se gledatelj našao u bar jednoj sceni. Autoironija je najbolja komedija, a moje Naranče su je odigrale genijalno.

Idemo prema kraju, zimski prijelazni rok Futsal Pule Stanoinvest. Valjda smo zaslužili kakvu „prvu“ novost – ima li išta već sada poznatog?

Naravno da ćemo biti aktivni u prijelaznom roku, u oba smjera. Još nema 120% sigurnog pa neću o imenima, ali recimo da taj jedan, a možda i dva pojačanja, neće trebati tražiti po skrivenim kutevima interneta, svi će za njih znati.

Naša politika da je jedino mega pojačanje sa strane – opravdano pojačanje ostaje, ako dolazi izvana mora raditi razliku i donijeti nešto klubu, ako ne nema ga smisla dovoditi. Moram istaknuti da je nama najjače pojačanje naš sponzor, jer on nas gura naprijed. On je taj koji je omogućio da kadeti, koji su jesenski regionalni prvaci, ne plaćaju članarinu i potpuno su opremljeni, isto vrijedi za juniore.

Da je seniorima sve posloženo i na vrijeme. To je jedina jaka pulska kompanija generalni sponzor sporta u našem gradu i na tome mu hvala. Kada imaš financijsku stabilnost, onda je lako tražiti igrače i planirati. Tako da nakon godinu i pol što je tvrtka Stanoinvest uz nas i njima cijeli naš kolektiv treba reći hvala. A što će našem Nijazu i našim navijačima „Djed Mraz“ donijeti pod bor za proljetni dio sezone vidjeti će vrlo skoro.

Ulica. Još jednom je pokazala da je ta istarska „futsal ljepotica“ i dalje zamamna. Kakve dojmove imaš nakon ove, je li ostalo kakvih ‘repova’, prvenstveno zbog suđenja ili kotizacija?

Ulica je na kraju bila jako uspješna. Gledaj, ako imamo manji broj stanovnika, ako nema više Uljanika, ako već godinama opada broj djece u prvom razredu, ako je broj stanovnika u 10 godina pao 15%, onda je suludo očekivati svake godine rast broja prijavljenih ekipa.

Uz to, nema više kvartovskog igranja, krvavih koljena, nema više asfalta. Drugačije vrijeme. Nama je najvažnije da svake godine imamo nove mlade ekipe. Turnir U15 je super, ovogodišnje njihovo finale je bilo predobro, drama, penali, suze i veselje. Dogodine ćemo povećati tim klincima vrijeme na 2×12 minuta, uvesti akumulirane da potaknemo još više igre.

Ali, za kraj da razjasnimo jednu stvar. Mi kao organizatori nemamo apsolutno nikakvu ingerenciju na suđenje, niti znamo tko taj dan sudi, niti ikoga možemo maknuti. Vidimo sve što i drugi i jednako nas neke stvari nerviraju.

Mogu najaviti da ćemo ovih godinu dana dati sve od sebe da dogodine na tom polju napravimo ogromne pomake i promjene. Jer, ove godine taj segment je bio daleko od razine turnira i možda je došlo vrijeme za neka drugačija rješenja.

Ovo sve govorim jer svaki dan slušamo isto, prigovore na isto, a nemamo s time apsolutno nikakve veze, a to smo jasno vidjeli po onom penalu koji je oštetio momčad predsjednika kluba.

Istarskim sucima za 2023. godinu želim puno sreće, ali i mudrosti. Nekada se dobije više kada se greška prizna i pokaže poniznost, nego kada se kartonima i snagom amblema na dresu nameće ‘ispravno’ mišljenje. Ono što traži od igrača nekada treba znati pokazati i sudac sam. Ako sudac na prvoj ligi mahne rukom i prizna grešku, onda to može i sudac na turniru.