Vodnjanski će travnjak u nedjelju od 11:00 sati ispisati još jednu povijesnu priču. Od aktivnog igranja nogometa u 39. godini života oprašta se jedan od najvećih igrača toga kluba u ovom, aktualnom 21. stoljeću. Željko Džijan posljednji će put odjenuti dres svoje ljubavi, svoga Vodnjana u oproštajnoj utakmici protiv fažanske Mladosti.
Džijanova je karijera bila dugačka, a u ovim našim okvirima i izuetno uspješna. Mogao je, vrlo vjerojatno, napraviti i još poneki ozbiljniji korak u svom dvadeset i četverosatnom bavljenju nogometom, no ponajviše je volio Vodnjan, društvo u Vodnjanu i vodnjanski ljubičasti dres.
Igračku je karijeru Džijan započeo sa sedam godina, a prvi mu je trener bio Stevo Dabić koji mu je usadio ljubav ka ovoj igri. Sve do juniora trajala je njegova prva vodnjanska avantura. Nakon toga priključen je seniorskoj momčadi koja je osvojila prvu ŽNL, što je u samom sjećanju Džijana vjerojatno ostalo kao jedna od najvećih vodnjanskih fešti ikada u tom gradu.
Promijenila se nakon toga politika kluba, pa Džijan odlazi u susjednu Galižanu gdje boravi punih pet godina gdje je stekao i reputaciju, ali i nogometno ime. Uslijedio je povratak u Vodnjan i nastupanje u 3. HNL, te nakon toga u 4. ligi (aktualna MŽNL NS Rijeka), no kako to inače biva, kada je brod počeo tonuti, u klubu su ostali samo oni najvjerniji. Doslovno on sam!
Seniorska momčad Vodnjana u tim je trenucima ostala na samo jednom registriranom igraču, Željku Džijanu. Uslijedili su dakle najteži trenuci njegove karijere. No, trenuci na koje je posebno ponosan u tom vremenu kada je sam skupljao igrački kadar po Vodnjanu da se klub ne bi ugasio. I uspio je u tome. No, svakako ga je izmorilo, pa je nakon dvije godine od spašavanja kluba promijenio sredinu i otišao, doslovno na nogometni odmor u baljansko Jedinstvo.
No, nakon dvije godine na poziv tadašnjeg predsjednika Vodnjana, Ricarda Radolovića, vraća se u Vodnjan i uz nastavak igračke karijere započinje i svoj novi poziv, onaj trenerski. Posljednjih sedam i pol godina, točnije od kolovoza mjeseca 2014. godine, Željko je uz igranje u vodnjanskom ponosu preuzeo obavezu i rada sa mlađim dobnim kategorijama vodnjanskog kluba. I to sa apsolutno svim kategorijama. Svoje je nogometno znanje prenosio, a prenositi će i dalje, od najmlađih klinaca Vodnjana, onih u kategoriji do devet godina, pa sve do juniorske momčadi sa kojom aktivno radi i danas.
Svoj nogometni put, u igračkom smislu, naravno, Džijan će zaključiti dakle ove nedjelje. No, pred njim je još mnogo bitaka i utakmica, te svakodnevnog rada sa sve boljim vodnjanskim juniorima sa kojima Željko i dalje nastavlja svoju nogometnu priču.
Sve što mu mi, kao IstraSport možemo poručiti je, da mu zahvaljujemo na svemu što je učinio za Vodnjan, za vodnjanski nogomet, za vodnjanski klub te očekujemo uspjehe u njegovim daljnjim nogometnim aktivnostima. To mu poručujemo, a ono što mu možemo poželjeti je da nedjelja ujutro pokloni lijepo vrijeme i da vodnjanci na jedan spektakularan način odaju priznanje jednoj od njihovih najznačajnijih igračkih legendi, ali i čovjeku koji je spasio klub u jednoj od najtežih situacija u klupskoj 90-godišnjoj povijesti.
